Galebovi rano lete
Kraj je ljeta, pa da se malo i ja očešem o ljetne teme koje se u svakoj sezoni ispočetka podgrijavaju, jer nekad dok su Bog i Partija išli po zemlji, bilo je to tzv. „doba kiselih krastavaca“, kad bi bitnih informacija i događaja nedostajalo, pa se posezalo za reportažama o, recimo kravi koja je otelila tele s pet nogu, obavezno su viđena bar dva NLO-a, slikani su divovski paradajzi i buče, a neizostavno bi i ozbiljne novine imale reportažu o „Jadranskim galebovima“!?
Ne radi se o pticama iz Oliverovog hita, već o momcima koji su zavađali blijedopute djevojke. pa i žene sa sjevera, a svaku koja je „pala i dala“, bilježili su kao još jednu recku i zapisivali njihova imena i adrese i svoje „topničke dnevnike“, jer svaki rastanak nakon tih kratkih ljetnih avanturica završava s čvrstim obećanjem da će ona doći i nagodinu, a on obeća da će svakako na zimu put, recimo Frankfurta, Amsterdama, Osla, Brna, Praga, pa i Ljubljane i Maribora, jer ovaj plamičak samo je početak ljubavnog plamena.
Nadimak „galebovi“, dali su si jer su i djelovali predatorski vrebajući žrtvu s puno galame i gestikulacije pokušavali su se domoći nebranjenog mesa.
Znam, rečenica je za dobiti po nekorektnim prstima, ali, svaki drukčiji opis bio bi traljav i netočan.
Tipičan „galeb“ bio je preplanula tena, mišićav od rada u skladištu ili na polju kod babe, jer teretana još nije bilo, imao je kao u Mišinim pjesmama lančić ili lančugu oko vrata, tetovaža – sidro + JNA ili ruža, munja i slične črčkarije.
Strane jezike znali su minimalno, strogo namjenske zavodničke fraze i tek poneku složenu rečenicu.Za ulaz dosta, kasnije prorade pravi jezici, a to je put u one kratke uzvike i stenjanje, koje je na svim jezicima slično.
Bez obzira na to što je njihova rabota u većini slučajeva bila samo zabava za noć, dvije ili pet, ipak su oni bili pozitivna strana turističke ponude, jer osim ponekog slomljenog srca nitko nije bio oštećen, štoviše, dosta je ¨furešt snaha¨ po obali i otocima koje su se vratile i ostale zauvijek uz svog „galeba“, kojemu su naravno time potkresale krila i umirovile ih. U protivnom, ode Frida…
Dakle, puno pozitivniji od raznih džepara, taksista koji deru cijenama, iznajmljivača apartmana u kojima bi i njihov pas Šarko teška srca živio, naravno i konobara koji su bezočno zaračunavali sve i svašta , a i sam sam izvodio svakakve podvale da se dočepam tih „orlova“ i po okončanju sezone imam bar za tri godine starog „Stojadina“.
Priznajem, podvaljivao sam Rubinov vinjak i Pepsi pod „whiskey colu“, tumačeći da je okus malo drukčiji jer nije to Ballantines i Coca Cola, nego Johnny Walker i Pepsi !? Umjesto ramsteka gurali smo nekakvu čulbastiju koja je bila slično spravljana , ali puno jeftinija, i tako dalje, ima toga još…
„Galebovi“ su odumirali polako, a danas ih je gotovo nemoguće vidjeti u akciji, isto kao i djevojke u toplesu na plaži.
Oni su relikt analognog doba, digitalija je ubrzala i skratila put od želje do realizacije.
Ostali su samo „preživjeli borci“ koje novinari iskopaju i onda oni pripovijedaju s puno nostalgije i sjete kako je to bilo.
Ako ne znaš što i kako je bilo , pitaj Šimu, Franu ili Mihajla, Mirsada , Damira…Jer su na tom terenu, osim lokalnih zavodnika borbeno djelovali i sezonci s leptir mašnama pod vratom.
O tome u idućem nastavku….