Točnije, pišu priče o svom djetinjstvu i igrama kao što su "Došla majka s kolodvora", sjećaju se svojih "ferija", mirisa i boja,mjesta i gradova u kojima su odrasle, dragih ljudi, baka i djedova.
Od Belaja i Erdelja, preko Duge Rese, pa do Karlovca, Gorskog kotara i Zagreba, jer njih dvanaest upravo je u tim mjestima provelo svoje djetinjstvo, zanimljivo pišu kako su odrastale, kako su se igrale, sjećaju se ulica u kojima tada nije bilo puno automobila, Plavog Radiona, onoga što su im bake i mame pjevale.
U 12 priča, svaka za jedan mjesec u godini, ukoričenih pod nazivom "Maslačkove lampice", nalaze se sjećanja i priče na prošla vremena, a kao nasljeđe generacijama koje dolaze; od njihovih mališana koje svakodnevno čuvaju, do sinova, kćeri i unučadi. Kako kaže jedna od autorica Vesna Brezović, upravo su ta sjećanja željele otrgnuti od zaborava i ostaviti nešto svojoj djeci.
Na tom je tragu i priča Adriane Matije koja je odrastala u velikom gradu, ali svaki slobodni trenutak provodila u prirodi i zelenilu. Matija je, kao i ostale tete, spremačice i kuharice, spremno prionula stavljanju sjećanja na papir. – Mnogi koji su pročitali priče, zapravo su bili ganuti, taknuti time što smo napisale.
– Knjiga je zapravo bila gotova pred godinu dana i mislile smo na taj način obilježiti i 90 godina Dječjeg vrtića u Dugoj Resi. Na žalost, nije bilo sluha, iako smo se obratile Gradu za pomoć pri tiskanju, valjda nas nisu željeli. Nikakve povratne informacije nismo dobile, kaže Vesna Brezović. A trebalo im je 3 tisuće kuna.
Za tisak knjige tad su se odlučile pobrinuti same, odnosno dale su svoj novac i knjiga je spremna, a bit će promovirana 5. svibnja u Dugoj Resi, u Demokratskom rasadniku, od 18 sati.
No, da zli jezici ne bi govorili kako će "tete zarađivati na knjizi", treba ih sasjeći u samom početku.
Cjelokupan prihod od prodanih primjeraka namjeravaju iskoristiti za nabavku drvene penjalice za djecu koju bi postavili u dvorištu, odnosno parku vrtića na Staroj cesti.
– Svi mi znamo kakva je situacija s tim igračkama i raznim penjalicama, neke su već i dotrajale, a na ovaj način željele smo dati svoj obol vrtiću u kojem već godinama odgajamo djecu i ostaviti nešto za budućnost, kažu nam.
A već sad ostavile su nešto trajno i opipljivo. Zanimljivu knjigu za sve one koji se sa suzama u očima sjećaju svog djetinjstva, ali i za nove generacije kojima bi upravo ovih 12 priča trebalo biti dobra "lektira" i izvor znanja o običnom životu i krasnim djetinjstvima.