Tata, kada ćeš doći doma ?

Nedjeljom obično ne radim, ali kad zapne, utrčim pa zakrpam rupu, da ne tamburamo samo i puštamo reklame.
Tek sam zajahao za mikrofon, poželio slušateljstvu dobro jutro, pozdravio sve koji se s bilo kakve fešte vraćaju doma i neka im je sretan put, kad na „Vacap“ sleti poruka od glasnogovornika „Boema“, vrsnih svirača, koji se baš vraćaju sa svadbe i rado bi čuli legendarnu „Pavursku“ koju su na CD-u mog „Tip top banda“ kao gosti otpjevali i odsvirali ! Ako, može…
Ma, kako ne bi moglo, pogotovo što prvi stihovi pjesme govore o takvoj situaciji: „ Kaj se sad dolazi doma…itd“.
Fala Dadoooo!!! Nema na čemu.
Dok je pjesma svirala pala mi je na pamet jedna od onih ideja koje su dokaz da moj mozak radi na jedan vrlo iščašeni način, pa da ideja ne ode kako je i došla, graknem ja u eter:
Jednog dana, kad baš za pravo odem u penziju, volio bih raditi samo nedjeljom ujutro, od recimo 4 do 8 sati, a emisija bi se zvala „ Pratimo svirače domu svome“!?
U emisiju bi se javljali umorni svirci, javili svojima da su dobro i da ih uskoro evo doma, a ako bi tko bio raspoložen može navratiti do studija i odsvirati još putnu rundu !? Toliko snage, volje i nepoderanih glasnica uvijek ima!
Top ideja, uzvratiše Boemi, a idućih dana bio mi je pun mobitel upita ostatka sviračke braće- kad starta emisija ?
Polako, momci….

Sjetio sam se i legendarnog dočeka nove godine 1999/2000.koji mi je definitivno bio najluđi u karijeri.
Sve je išlo po planu do novogodišnjeg jutra- doček u Sportskoj dvorani, Miro Veličanstveni je bio D.J. Pejaković glavna zvijezda, ja vodio program. Oko 3 fajrunt, a kako sam trebao odraditi svoju emisiju „Dobro jutro dobri ljudi“ od 6 – 8 sati, nije mi se išlo spavati, ono mlad, lud, pun energije.. Nešto kao reklama za Red Bull.

Zamolila me ekipa iz Drežnika da ih otpeljam doma, jer se društvo raspalo, a njih trojica ostali do kraja, pa im daleko pješice, a vani je oko – 5 C.
Može. Njih u kinderbet, a ja po dolasku u centar čujem da „Grofovi“ još sviraju na Zelenoj terasi Karlovčanke, pa u lift i k njima u toplo.
Di si Dado !? Odi otpjevaj koju s nama…
Teško me bilo nagovorit, pa sam u jakni otpjevao „Umoran“, a kad se sva preostala publika skupila ispred bine, valjalo je sredit outfit, pa smo Grofovi i ja završili nakon cijele rokerske runde- u Zenici!
Oko pola 5 došao šef sale i zaprijetio da će povaditi osigurače, pa smo teška srca sjeli, još malo pjevušili a capella , a kad su se počela gasiti svjetla, oni u motanje kablova, a ja na Radio, jer već je bilo pola 6. Doviknem s vrata, mogli bi doći do mene, pa odsvirati još koju, ono, dok se urednici ne probude!?

Počeo ja normalnu šihtu, kad ubrzo u hodniku začujem najprije bas, pa bugariju , pa cijeli sastav !? Ušetali „Grofovi“ s pjesmom na usnama u studio i počelo je ,odgovorno tvrdim najveselijih, ali i najluđih 4 sata u povijesti Radio Karlovca !?
Pjesma za pjesmom, telefoni gore, želje, čestitke, oni samo režu…U međuvremenu su još neki svirci svratili kad su čuli da se ruši svijet, a otkačeni Franjo Vrane od doma je preko telefona svirao harmoniku i pjevao….Totalna ludnica, kakav „Let iznad kukavičjeg gnijezda“!?
Kasnije mi je čovjek iz pošte rekao da je osobno mislio doći i stjerati nas u vražju mater, jer je sustav od količine poziva stalno ispadao i on ne pamti da je toliko poziva istovremeno išlo na ta dva broja…
Potrajalo bi to vjerojatno dok netko ne bi zvao policiju, ali oko pola 11 se najprije ukazao Milorad koji je u 11 sati imao dogovoren radio most s Australijom, a definitivan razlaz dogodio se nakon poziva koji je uputila naša tada petogodišnja kćer Ozana, koja je svojim nježnim glasićem najprije tati i stričekima čestitala novu, a onda zapitala: Tata, a kada ćeš doći doma ?
Ja uzvratih, jel’ te to mama naputila?
A, da…
Evo me brzo, reci mami da može zasipati rezance ! Volim vas!

I mi tebe,tata!

Znam, da se takav raspašoj više ne može ponoviti, ali na tim zasadima ideja o ranojutarnjoj pratnji svirača doma ima štofa!
A, sad : Laku noć, sviraaaaaačiiiiii!