Od mačkaris vulgaris do digitalnog Richeta
Samoborski fašnik postoji već 200 godina ! Riječki karneval puno manje, ali dobro se drži u prvoj svjetskoj ligi najvećih karnevala i lako stane u istu rečenicu uz Rio i Veneciju.
Fašnički običaji solidno se drže u okolici Karlovca, Ozalj prednjači u fešti na svome glavnom trgu.
Grad Karlovac imao je svojih uspona i padova, ali i zanimljiv put od zaprežnih kola punih šarenih i veselih maškara koje škripe Korzom i Radićevom, do potpunog nestanka organiziranog maškaranja ,do današnjeg digitalnog oblika kroz „Fašnički richet“.
Prvi obnoviteljski Fašnik nakon ratne pauze održan je na Starom placu 1996. Imao sam čast kao meštar ceremonije primiti ključ grada od gradonačelnika Vlade Jelkovca, jako ponosan iako su mi ovlasti i korist bile vrlo skučene – par kobasica i pivo, dupla porcija krafni – od opipljivih dobara i čast da proglasim najbolje maskirane pojedince i grupe. Ključ grada iz ruku sam kroz godine otimao Branku Vukeliću, Boži Johi, Miri Škrgatiću i Damiru Jeliću.
Neko vrijeme egzistirala je i „Fašnička republika Monte Karlovac“, ja sam imao kraljevski plašt, a moj vjerni pratitelj u svim takvim špelancijama- Branko Kina Obradović bio je zeleni žabac!? Živa preteča spomeniku, koji je isto na „stand by“.
Kao kralja nisu me svrgnuli rođaci pučem ili narod demokratskim glasanjem- nego nedostatak volje i recesijske godine kad je gradska blagajna bila nedovoljna za normalno funkcioniranje grada, a kamoli da se kune bacaju na maškarade i slične veselice koje koštaju.
Skoro cijelo desetljeće maškaralo se u okolici grada, a onda je Fašnik obnovio momak iz Osijeka Leo. Njegove ideje dobro su se primile, a onda smo se svi maskirali u one grozne maske jer je svijet popandemizirao i kovidirao se. Iako je logično bilo da je i za to kriv Fašnik, mjere neokupljanja spasile su ga i pomilovale u zadnji tren.
Čast gradu svojim likom i djelom utjelovio je Tomislav Pudina sinko frizera Drageca i braco frizerke Natali, vrlo kreativnim maskiranjem i pretvaranjem platoa ispred svoje radnje u zadnju točku organiziranog mašakaranja. Ima ga i po svim boljim karnevalima gdje je pokupio brojne nagrade za najoriginalniju masku! Toma „(Ma)Škaroruki“ ne mora glumiti, to je on!
Cijelo to vrijeme u različitim oblicima izlazio je Fašnički Richet. Najprije kao podlistak Tjednika, pa nekih drugih novina, da bi se u skladu s vremenom potpuno digitalizirao, a rijetki tiskani primjerci mogu se nabaviti na kućnom pragu jedne od kuharice Richeta- Morane Rožman u Paviljonu Katzler.
Poznato je da je to je časopis za geotermalne izvore smijeha grada Karlovca i glasnih karlovačkih labatoraca, karnevalista, humorista i prodavača magle.
Nitko nije pošteđen, kako je i red, a ako je netko uvrijeđen, njegova stvar…
Vrlo maštovito na“ Šećerbegovićevoj“ i drugim mrežama svako malo novu grafičku i tekstualnu diverziju plasira ekipa, koju osim Morane čini osebujni Neven Cetinjanin, alias Nevenius graf von Karlovac, definitivno najzaslužniji za čak za većinu Richeta, a pomaže i Pub kviz maškara Darko Lisac.
U ovogodišnjem broju čak je i moja njuška osvanula na fiktivnoj novčanici od 1579 nečega, zajedno s županicom Martinom i zastupnicom Draženkom!? Nije loše…
Richet je dobar kad je poslužen vruć, ali može poslužiti i kao osveta- hladan i malo prijesan.
Neka nama Richeta, i svih koji se maskiraju, pa uz harmoniku i tamburu krenu selom ili gradom. Digitalno ili analno, ups. Analogno – veselite se ,maskirajte se, da ne parafraziram onu staru izreku o normalnima i manje normalnima i norenju jednih i drugih.
Vaš predsjednik Fašničke republike Monte Karlovac u miru u drutvu nam predsjednika u istome miru , a to su ; Stipe Mesiđ, uh, krivo – krIvo Josipović, ma u stvari Callinda Grabrik Mobydiković i moja malenkost Yespeace Valent 1. i zadnji!