Primorski inat i riječki duh inovatorstva u jedinstvenom primjerku puške iz 1991. Obnovili je učenici i profesor u Dugoj Resi

Pronađena u lošem, gotovo zaboravljenom stanju, prekrivena korozijom i bez poznate priče o ljudima koji su je izradili, teška puška kalibra 12,7 x 99 milimetara dobila je novi život zahvaljujući profesoru Davoru Vidoviću i učenicima puškarskog smjera Srednje škole Duga Resa.

Riječ je o rijetkom primjerku improvizirane hrvatske ratne proizvodnje iz 1991. godine, a njezini obnovitelji sada žele pronaći ljude koji su je konstruirali i izradili.

Puška koja je danas ponovno u reprezentativnom stanju, spremna za muzejsko izlaganje, još je donedavno bila gotovo potpuno prekrivena hrđom.

Naime, policija ju je pronašla i predala muzejskoj ustanovi Ministarstva obrane, odakle je, uz odgovarajuću dokumentaciju, povjerena na restauraciju baš ovoj školskoj puškarskoj radionici. Ondje su se posla prihvatili profesor Vidović i njegovi učenici, pretvarajući restauraciju neobičnog oružja u vrijedan praktični projekt.

Riječ je o teškoj snajperskoj pušci kalibra 12,7 milimetara, kakvu Amerikanci nazivaju anti-material rifle –  namijenjenoj djelovanju protiv materijalnih ciljeva, primjerice lakše oklopljenih vozila i utvrđenih položaja.

Prema procjeni profesora Vidovića koji ju je restaurirao, teška je oko 25 kilograma, a konstrukcijom i masom odaje dojam oružja nastalog u vremenu kada se u Hrvatskoj, suočenoj s početkom rata, moralo brzo pronalaziti vlastita tehnička rješenja.

A tada je na scenu stupala hrvatska domišljatost, tehnička izobrazba i snalažljivost koje nam tada u obrani države nije manjkalo.

Nastala u riječkoj tvornici Torpedo

Ono što ovu pušku čini posebno zanimljivom jest njezino podrijetlo. Prema informacijama kojima raspolaže profesor, izrađena je 1991. godine u riječkoj tvornici Torpedo, poznatoj ponajprije po proizvodnji oružja, kamiona, traktora, motora i industrijskoj tradiciji. Uostalom, riječki Torpedo osnovan 1853. godine stavio je grad na Kvarneru na mapu kao središnju točku tehnološke, inovacijske i industrijske karte svijeta zbog proizvodnje prvog torpeda na svijetu. Ne čudi stoga što je iz primorskog inata i duha inovatorstva izašla i ovakva puška.

Točno ime konstruktora, odnosno skupine ljudi koja je sudjelovala u njezinu nastanku, zasad nije poznato. Nije poznata ni točna oznaka modela, no sigurno je da je ovo jedini primjerak.

Profesor Vidović objašnjava da je cijev originalno potjecala od američke teške strojnice Browning, dok su ostali dijelovi konstruirani i izrađeni u riječkoj tvornici.

Na pušci je austrijska optika, a njezina konstrukcija, prema riječima restauratora, pokazuje iznimnu domišljatost i tehničko znanje ljudi koji su je napravili.

„Fascinira me da je netko tko je prije rata radio u tvornici koja se bavila civilnom proizvodnjom, u trenutku kada je Hrvatska bila suočena s ratom, svoje znanje usmjerio na izradu ovakvog oružja. To nije napravio netko tko se nužno profesionalno bavio proizvodnjom oružja. Netko je morao razmišljati, osmisliti konstrukciju i izvesti je”, ističe profesor Vidović.

Upravo je to jedan od razloga zbog kojih bi profesor želio doći do ljudi koji su sudjelovali u njezinoj izradi.

Ne zanima ga samo tehnička strana puške, nego i priča o njezinu nastanku, okolnostima u kojima je proizvedena i ljudima koji su, u ratnim uvjetima, svoje znanje stavili u službu obrane Hrvatske. Jer to doista jest prava priča koja zaslužuje pažnju javnosti.

Dva tjedna rada i devetero učenika

Restauracija je trajala približno dva tjedna. U poslu su sudjelovali profesor i učenici završnih razreda puškarskog smjera, među kojima je bila i jedna učenica te dvojica učenika iz Ukrajine.

Za ove mlade ljude je to bilo prvo iskustvo restauracije ovakvog oružja, a istodobno i prilika da znanja stečena u nastavi primijene na konkretnom povijesnom predmetu.

Inače, Srednja škola Duga Resa ima u svom programu za zanimanje puškar i jedna od vrijednijih obrazovnih ustanova u Hrvatskoj. Taj je smjer zanimljiv i zbog rijetkosti zanimanja i zbog spoja tehničkog obrazovanja, precizne mehanike i praktičnog rada.

Sva zahrđala…

Puška je prije početka radova bila u vrlo lošem stanju. Korozija je zahvatila gotovo cijelu površinu, pa je bilo potrebno pažljivo ukloniti hrđu, očistiti metal do zdravog materijala i obnoviti zaštitu površine.

Nakon čišćenja provedeno je hladno bruniranje, postupak kojim je metal dobio prepoznatljivu tamnu boju i zaštitni sloj, objašnjava prof. Vidović.

Većina dijelova ostala je izvorna.

Samo je jedan vijak, koji se zbog korozije nije mogao sačuvati, morao biti zamijenjen. Restauratori su nastojali zadržati autentičnost predmeta, a pritom su morali upoznati i način na koji je konstruiran jer nisu raspolagali detaljnom dokumentacijom o njegovu rastavljanju i sastavljanju.

Profesor ne skriva zadovoljstvo rezultatima, a posebno ističe angažman učenika. Kaže kako su u pojedinim trenucima upravo oni predlagali rješenja i dolazili do zaključaka koji su pomogli u radu. Projekt im je pokazao da školska radionica i znanje stečeno tijekom obrazovanja mogu imati vrlo konkretnu primjenu.

Više od restauracije: svjedočanstvo vremena

Za obnovitelje vrijednost ove puške nije prvenstveno materijalna. Njezina je važnost prije svega povijesna. Nastala je u prvim mjesecima Domovinskog rata, u razdoblju kada Hrvatska nije raspolagala dostatnim količinama suvremenog naoružanja i kada se, uz velike teškoće, pokušavalo iskoristiti postojeće tehničko znanje i proizvodne kapacitete.

Na ličkom ratištu s Riječanima i Primorcima 

Iako se zasad ne može sa sigurnošću utvrditi gdje je sve ova puška korištena, profesor pretpostavlja da je mogla biti u uporabi na ličkom ratištu, odnosno u postrojbama s riječkog područja. To, međutim, tek treba potvrditi dokumentima i svjedočanstvima ljudi koji poznaju njezin ratni put. Na Ličkom bojištu tijekom Domovinskog rata djelovalo je nekoliko postrojbi s riječkog i šireg primorsko-goranskog područja  – 111. potom 128. brigada.

Prema njegovim saznanjima, za sada nije poznat drugi primjerak ovakve puške, što je čini osobito zanimljivom za daljnje istraživanje. Njezina restauracija zato nije samo obnova starog oružja, nego i pokušaj spašavanja dijela manje poznate industrijske i vojne povijesti Hrvatske.

Traže se ljudi koji su je napravili

Nakon završetka restauracije puška će biti vraćena muzeju, a najavljeno je i njezino izlaganje na izložbi u Muzeju policije u Zagrebu, čije je otvorenje planirano za 17. studenoga.

No, za profesora Vidovića tu priča ne završava.

Volio bi da se jave bivši radnici tvornice Torpedo u Rijeci, konstruktori, majstori ili bilo tko tko zna nešto o nastanku ove puške. Čak i sjećanje na radionicu, ime osobe koja je sudjelovala u projektu ili fotografija iz tog vremena mogli bi biti važan trag i doprinijeli bi zaokruživanju ove sjajne priče.

„Ja sam je restaurirao, ali mene zapravo najviše zanima tko ju je napravio. Volio bih upoznati tog čovjeka i razgovarati s njim”, poručuje profesor.

Upravo bi takva svjedočanstva mogla pomoći da se rekonstruira priča o jednom neobičnom primjeru hrvatske ratne improvizacije i tehničke domišljatosti. Puška je ponovno sačuvana, ali priča o njezinim tvorcima još čeka da bude ispričana.