Slunj se sjeća 352 žrtve i 104 dana otpora u potpunom okruženju
Studeni je mjesec sjećanja: Slunj obilježava 35. obljetnicu okupacije i progonstva Slunjana
Trideset i pet godina nakon jednog od najtežih dana u svojoj povijesti, Slunj se ponovno prisjeća 16. studenoga 1991., dana kada su nakon 104 dana otpora hrvatski branitelji morali napustiti grad, a tisuće njegovih stanovnika krenule u neizvjesnost progonstva.
Pod nazivom „Da se ne zaboravi“, Grad Slunj i Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata Slunj – Cetingrad – Rakovica organiziraju obilježavanje 35. obljetnice okupacije Slunja i progonstva Slunjana, 14. i 16. studenoga 2026. godine.
Studeni u Slunju nije samo mjesec sjećanja. To je vrijeme kada se ponovno otvaraju najteže stranice novije povijesti ovoga kraja – dani otpora, ratnih stradanja, razaranja, prisilnog napuštanja domova i dugih godina čekanja na povratak. Obljetnica je posvećena svim hrvatskim braniteljima, poginulima i nestalima, civilnim žrtvama Domovinskog rata, kao i svim obiteljima koje su morale napustiti svoja ognjišta.
104 dana otpora i pad Slunja
Slunjski kraj tijekom 1991. godine našao se na jednom od najtežih i najizloženijih područja obrane Hrvatske. Područje je bilo izloženo napadima srpskih paravojnih postrojbi i Jugoslavenske narodne armije, a hrvatski branitelji, unatoč brojčanoj i tehničkoj nadmoći neprijatelja, mjesecima su pružali otpor.
Slunj je bio u potpunom okruženju 104 dana. Branitelji i stanovništvo suočavali su se s neprekidnom ratnom opasnošću, nedostatkom osnovnih životnih potrepština te prekidima opskrbe električnom energijom i vodom. Unatoč iznimno teškim uvjetima, obrana je trajala sve do 16. studenoga 1991. godine.
Toga dana postrojbe JNA, uz potporu srpskih paravojnih snaga, ušle su u Slunj. Nakon dugotrajnog otpora i višednevnih snažnih napada, hrvatski branitelji povukli su se, a s njima je grad napustila i velika većina hrvatskog stanovništva.
Taj je dan označio početak četverogodišnjeg progonstva Slunjana. Za mnoge obitelji to nije značilo samo napuštanje kuće i imovine, nego i gubitak sigurnosti, razdvajanje obitelji, prekid dotadašnjeg načina života i neizvjesnost o sudbini najmilijih.
352 žrtve slunjskoga kraja – cijena slobode duboko je upisana u povijest
Iza brojki o ratnim zbivanjima nalaze se ljudske sudbine, prekinuti životi i obitelji koje su zauvijek ostale bez svojih najmilijih.
Prema podacima koji se iznose u obilježavanjima obljetnice, tijekom Domovinskog rata život su za slobodu Hrvatske i slunjskoga kraja položile 352 osobe – hrvatski branitelji i civili. Među žrtvama su bili muškarci i žene, starije osobe, ali i djeca. Njihova stradanja svjedoče o razmjerima tragedije koja je pogodila ovaj prostor.
Posebno su bolne sudbine civila koji su stradali tijekom okupacije, kao i onih koji su ubijeni ili nestali u ratnim okolnostima. Na okupiranom području ostali su ljudi koji nisu mogli ili nisu željeli napustiti svoje domove, suočeni sa strahom, nasiljem i nesigurnošću.
Sjećanje na 352 žrtve obvezuje današnje generacije da njihova imena i sudbine ne prepuste zaboravu. Iza svakog imena nalazi se život, obitelj, dom i budućnost koja je nasilno prekinuta.
Progonstvo više od 15 tisuća ljudi
Pad Slunja 16. studenoga 1991. pokrenuo je masovno progonstvo stanovništva. Procjenjuje se da je više od 15.000 stanovnika Slunja i okolnih naselja bilo prisiljeno napustiti svoje domove. Dio stanovništva povlačio se preko Bosne i Hercegovine, tražeći sigurnost i utočište od ratnih sukoba.
Posebno su teško progonstvo podnijeli djeca, starije osobe, žene i obitelji koje su u kratkom vremenu morale napustiti sve što su godinama stvarale. Mnogi su odlazili bez mogućnosti da ponesu najosnovnije stvari, ne znajući hoće li se ikada vratiti i u kakvom će stanju zateći svoje domove.
Slunjski kraj pripada područjima Hrvatske koja su pretrpjela iznimno teške demografske posljedice Domovinskog rata. Prema demografskim podacima za nekadašnju općinu Slunj, prognano je 8.375 stanovnika od ukupno 18.962 stanovnika prema popisu iz 1991. godine, odnosno 44,2 posto predratnog stanovništva. Time je Slunj imao najveći udio prognanog stanovništva među hrvatskim općinama u tadašnjim usporedbama.
To najbolje pokazuje razmjere tragedije: gotovo polovica stanovništva nekadašnje općine bila je prisiljena napustiti svoje domove.
Četiri godine okupacije, razaranja i čekanja na povratak
Tijekom okupacije slunjsko područje bilo je izloženo ljudskim stradanjima, pljački i velikim materijalnim razaranjima. Uništavane su i oštećivane obiteljske kuće, gospodarski objekti, javne ustanove i infrastruktura. Ratne posljedice posebno su pogodile naselja i obiteljska gospodarstva, a svakodnevni život na okupiranom području bio je obilježen nesigurnošću i teškim uvjetima.
Slunjani su godinama živjeli izvan svojih domova, u nadi da će se jednoga dana vratiti. Za mnoge je povratak postao stvarnost tek nakon vojno-redarstvene operacije „Oluja“.
Dana 6. kolovoza 1995. godine hrvatske snage oslobodile su Slunj. Time je završilo gotovo četverogodišnje progonstvo njegovih stanovnika i otvoren put povratku na vlastita ognjišta.
No, oslobođenje nije značilo i trenutačan povratak normalnom životu. Mnoge obitelji vratile su se u razorene i opljačkane kuće, bez osnovnih uvjeta za život. Trebalo je obnoviti domove, ceste, komunalnu infrastrukturu, javne objekte i gospodarstvo te ponovno izgraditi društveni život grada i okolnih naselja.
Povratak je bio proces koji je zahtijevao godine rada, ulaganja i odricanja. Uz obnovu materijalnih dobara trebalo je ponovno uspostaviti život zajednice, vratiti djecu u škole, pokrenuti gospodarstvo i stvoriti uvjete za ostanak stanovništva.
Slunj se postupno obnavljao, a povratak je za mnoge bio mnogo više od povratka na određenu adresu – bio je to povratak vlastitom identitetu, korijenima i osjećaju pripadnosti.
Ipak, posljedice rata i dugogodišnjeg progonstva ostavile su dubok trag u demografskoj slici ovoga kraja. Dio ljudi nikada se nije vratio, a mnoge obitelji i danas nose posljedice ratnih gubitaka i raseljavanja.
„Da se ne zaboravi“ – sjećanje kao obveza budućim generacijama
Obilježavanje 35. obljetnice nije samo prisjećanje na jedan datum, nego iskaz poštovanja prema svim ljudima koji su u Domovinskom ratu branili Slunj i Hrvatsku, kao i prema onima koji su zbog rata izgubili svoje najmilije, domove i godine života.
Posebna je važnost u prenošenju istine o Domovinskom ratu mlađim generacijama. Mladi trebaju znati zašto se obilježava 16. studenoga, što se dogodilo stanovnicima Slunja i okolnih mjesta te koliku su cijenu slobode platili hrvatski branitelji i civili.
Zato je naziv obilježavanja – „Da se ne zaboravi“ – ujedno i poruka da sjećanje ne smije biti ograničeno samo na obljetnice. Ono mora ostati dio kolektivne svijesti, lokalne povijesti i odgoja budućih generacija.
Grad Slunj i Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata Slunj – Cetingrad – Rakovica pozivaju hrvatske branitelje, obitelji poginulih i nestalih te sve građane da svojim dolaskom uveličaju obilježavanje i zajednički odaju počast svim žrtvama Domovinskog rata.
Program obilježavanja 35. obljetnice
**Subota, 14. studenoga 2026.**
– 16:00 sati – sveta misa u crkvi sv. Jurja Mučenika u Lađevcu
– 17:00 sati – odavanje počasti kod spomen-obilježja poginulim braniteljima iz Domovinskog rata u Lađevcu
– 17:30 sati – odavanje počasti kod spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata u Furjanu
**Ponedjeljak, 16. studenoga 2026.**
– 9:45 sati – okupljanje u gradskom parku
– 10:00 sati – oglašavanje sirena i crkvenih zvona
– 10:10 sati – odavanje počasti kod spomen-obilježja poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata
– 10:45 sati – Kolona sjećanja
– 10:50 sati – odavanje počasti poginulim policajcima kod spomen-obilježja na Trgu Zrinskih i Frankopana
– 11:00 sati – sveta misa u crkvi Presvetog Trojstva u Slunju
– 12:30 sati – svečanost otkrivanja spomen-križa uz prigodni program
– 18:00 sati – projekcija dokumentarnog filma „104 sumraka“ autora Vlade Butine