Milivoj Šimičak, vlasnik Pećarstva Šimičak preuzeo je ovaj pravi obiteljski posao prije 30 godina. Ove je godine dobio i priznanje karlovačke Obrtničke komore za nemjerljiv doprinos lokalnoj zajednici. Radi najviše kamine, kalijeve peći i peći za grijanje, kao i ljetne peke na otvorenom, a njegovi radovi krase brojne kuće diljem Karlovačke županije, ali i puno šire.
Tradicija pećarstva od 1894. godine
– Naša obiteljska tradicija u pećarstvu ide još od 1894.godine. Ove godine obilježavamo 123. godinu pećarstva Šimičak u kojem je radio moj otac, djec i pradjed, počinje svoju priču Milivoj Šimičak.
Milivoj je posao preuzeo od svog oca, a njegov otac od svog oca. Iako je inženjer građevine, ipak je ljubav prema pećarstvu prevagnula te je nastavio obiteljski posao koji je bio prepoznat ne samo u Karlovcu, već i izvan granica Hrvatske. Njegov pradjed, bio je poznat po svom radu čak i u Beču.
Još od tada, Šimičak koristi tradicionalne materijale, ne odričući se starih recepata i kvalitete.
– Duga tradicija je u području grijanja odnosno peći i za grijanje i za pripremu hrane. Te peći su naš znak prepoznavanja, nastavlja Šimičak.
Zapošljava četvoricu radnika, a u poslu mu je najvažnije poštenje
U poslu mu je najvažnije da klijenti budu zadovoljni, da njegov rad i rad četvorice njegovih zaposlenika bude pošten i priznat.
– Peći koje sam napravio prije 30 godina i dalje traju. Nije ih bilo potrebno preslagivati, a to svjedoči o kvaliteti koju njegujem. Do sada nisam imao reklamacija, a to mi je najveće priznanje, objašnjava.
Moj djed svoje šegrte prvo je učio bontonu pa onda kako se izrađuju peći. Majstor mora znati s ljudima. Mora biti uljudan i mora jamčiti za svoj rad. Čovjeka morate moći držati za riječ.
Iako se danas sve više obrta gasi, Šimičak odolijeva i posluje. Objašnjava da su najčešći razlozi "gašenja" obrta, ti što ljudi pomisle da mogu prevariti klijenta, skuplje mu naplatiti manje kvalitetan sadržaj ili proizvod, a takav pristup je poguban, kaže.
Šimičak poručuje mladim obrtnicima da moraju misliti dugoročno i dobro planirati sljedeće korake, ali uvijek je važno biti pošten i živjeti za svoj posao. Čak i ako okolina misli da je bolje baviti se unosnijim djelatnostima, najbolje je slušati sebe.
"Kada smo klijentu u kući, pred nama može biti hrpa zlata, ali čovjeku koji nam je ukazao povjerenje, ne smije nedostajati niti mrvica iz kuće kada završimo svoj posao."
– Ponekad u 4 ujutro, kad svi spavaju i tišina je oko mene, crtam i kreiram nova rješenja koja su mi potrebna za unaprjeđenje posla, a to ne možete ako ne volite svoj posao, objašnjava Šimičak.
Teorija je važna, ali praksa je još važnija
Obiteljski posao i tradiciju pećarstva Šimičak nastavit će Milivojev sin Marko. On već radi s ocem i usavršava se u pećarstvu.
– To je poruka i školarcima. Nije dovoljna praksa jednom tjedno ili dva do tri puta tjedno po dva sata. Nužno je da rade i u svojim rukama osjete posao. Teorija je važna, ali bez praktične primjerne ona ne vrijedi ništa, smatra Šimičak.
"Želim usrećiti ljude. Volim toplinu i pucketanje vatre, a želim takav ugođaj stvoriti svojim klijentima. Da bi proizvodi bili što bolji, usavršavam pristup obradi materijala. Ilovača se prije gazila, a sada smo sami napravili drobilicu za šamotne materijale pa je rezultat još bolji, a materijali kvalitetnije obrađeni."
Milivoj se zato često uzda u svoj osjećaj pod rukama. U poslu se zato pouzdaje na iskustvo i procjenu, a manje na razne kompjutorske izračune. – Imali smo slučaj gdje su četiri majstora prije mene gospođi rekli da se jedan kamin ne može napraviti zbog dimnjaka koji ne "vuče". Zvala nas je, napravili smo procjenu, "prislonili" dlan i napravili kamin. Zadovoljni mi, zadovoljna i vlasnica, prepričava.
Usprkos novitetima i raznim materijalima koji u 21. stoljeću gotovo izviru svakodnevno, on sam drži se tradicije. Materijal poput kamena i zemlje osnova su mu za rad. Radi i s mramorom, a sve proizvodi u vlastitoj radionici. Ono što je važno jest da svi ti materijali moraju jednostavno "pričati priču" pod prstima pravog majstora.