Ovaj blagdan u crkvenu godinu uveo je 1955. godine papa Pio XII. No, još je 1889. papa Leon XIII. enciklikom sve radnike i ljude skromnih životnih prilika uputio na svetog Josipa kao uzor i primjer za nasljedovanje.
Sveto pismo Novog zavjeta samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje tesara. Ne navodi se, također ni jedna jedina njegova riječ niti kako je umro. Uvođenjem blagdana sv. Josipa Radnika Crkva želi upozoriti na onu božansku odrednicu koja kršćanskog radnika najviše uzdiže i usavršuje. On radeći “pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli”.