Petar Perica rodio se 27. lipnja 1881. u selu Kotišina poviše Makarske. Bio je četvrto i najmlađe dijete u obitelji. Zanimljivo je spomenuti da obitelj Perica potječe od slavnoga hrvatskoga plemena Kačić. Nema sumnje da je i Petar Perica znao na tragu Andrije Kačića Miošića napisati pjesme koje će narod prihvatiti i pjevati, koje će se mnogima doimati narodnima.
Naime, Petar Perica autor je pjesama odnosno stihova u pjesmama "Zdravo Djevo" i "Do nebesa nek se ori", koje Hrvati katolici nezaobilazno pjevaju na crkvenim svečanostima.
U Dubrovniku je Petar Perica postao apostol mladeži i apostol pobožnosti Srca Isusova. Već mu je odavno bilo osobno geslo: "Sve veća slava božanskoga Srca Isusova".
Bio je pater Perica na glasu svetosti, što ga je počeo pratiti još kao mladića u travničkome sjemeništu, a umro je svetačkom, mučeničkom smrću na Daksi, otočiću nadomak dubrovačke luke Gruž, gdje su ga u noći s 25. na 26. listopada 1944. streljali partizani, bez suđenja i bez ikakvih dokaza krivnje. Zajedno s patrom Pericom tada je mučki pogubljeno najmanje 35 Dubrovčana, među kojima 7 svećenika. U nedavno izdanoj knizi isusovca Roka Prkačina O. Petar Perica, DI: Pjesnik i mučenik" možemo o dostojanstvenoj i mučeničkoj smrti Petra Perice pročitati:
"Mobilizirani partizanski vojnik, nakon ulaska partizana u Dubrovnik, nalazeći se u partizanskoj jedinici na Brgatu, čuo je kako su partizani, vrativši se baš s Dakse u bazu na Brgatu, među sobom pričali da su mitraljezom pokosili mnoge Dubrovčane. Jedan od njih je rekao kako ne može zaboraviti sliku ‘padra Perice’ oko kojega su se okupili osuđenici s rukama preko očiju, a on raskrilio ruke i pjevao crkvenu pjesmu Tebe Boga hvalimo i gledao ravno u mitraljesku cijev."
Dubrovački biskup Mate Uzinić je 31. listopada 2012. predložio da se za Petra Pericu, uz još neke svećenike, pokrene dijecezanski proces za utvrđivanje njihova mučeništva i proglašenja blaženima.