“Bio sam sebičan, ohol i egoističan dok mi Isus nije narušio tu sliku. Sad znam da su u Njemu svi odgovori”

Lutao je džunglom Newage-a, tražio odgovore, nogomet mu je bio idol, sve je podređivao samom sebi. Isus je tu sliku narušio, a onda je došlo i do preobraćenja.

Svjedočio je tako o svom preobraćenju u karlovačkom Nacionalnom svetištu sv. Josipa Leo Mesarić, koji za sebe kaže da je sluga Božji, suprug, otac dvije djevojčice, bivši profesionalni nogometaš, magistar pedagogije i informatologije, te trener sa Uefa licencom.

Površni odnos s Bogom

– Odnos s Bogom bio mi je površan kroz djetinjstvo. Nakon Prve svete pričesti odlazak u Crkvu bio je sve slabiji s opravdanjem da imam treninge, odnosno utakmice. To je bio i razlog zašto nisam primio sakrament Svete potvrde kada i moji vršnjaci. Nakon srednje škole upisujem Filozofski fakultet u Zagrebu koji završavam 2007. Nakon toga sam upisao postdiplomski doktorski studij pedagogije koji napuštam nakon 3 semestra što zbog nogometnih obveza, što zbog gubljenja smisla završetka istog. Kroz vrijeme studiranja te intenzivnog čitanja i proučavanja razno razne literature, lutam džunglom NEW AGE-a tražeći odgovore, istinu, smisao, zapravo sebe, govorio je.

– Za vrijeme profesionalne karijere igrao sam za: NK Zagreb, NK Karlovac (zanimljivost je da sam za Karlovac zabio 3 gola GNK Dinamu na jednoj prijateljskoj utakmici, što je odjeknulo), NK Lokomotiva, GNK Dinamo, FC Foolad (Iran), NK Rudeš.
Od prvog dana pokazivao sam veliku ljubav i strast za nogometom. Sad mogu reći da mi je u ozbiljnijim fazama igranja nogomet bio idol koji je određivao moju umišljenu veličinu, moju egzistenciju, raspoloženje…

Godina preobraćenja – 31.

Preobraćenje mu se dogodilo u 31. godini života.

– Zapravo nikad nisam otpisivao Katoličku crkvu u potpunosti. Jednom sam tako otišao s prijateljem na duhovnu obnovu kod fra Zvjezdana Linića u Dom sportova. Smatrao sam da će to biti još jedan kamenčić u mojem NEW AGE-ovom životu u kojem sam završio više tečajeva za bavljenja bioenergijom poput Prana healing, BAR-s i tako dalje. Sudjelovao sam na mnogim seansama i seminarima sličnog sadržaja, a koji nisu rješavali moje problem niti liječili moje rane, ali su hrabrili moju umišljenost u kojoj je moja perspektiva samog sebe pa i svijeta oko mene bila podređena mojem oholom i egoističnom shvaćanju. Zapravo sam sve podređivao samom sebi. A onda je Gospodin Isus urušavao tu sliku savršenog gospodina o samome sebi zbog čega sam često ulazio u frustraciju i depresiju, jer nisam mogao zamisliti drugačiju sliku o sebi nego tu savršenu (umišljenu), što nisam igrao savršeno, što nisam ostvario sve što i kako sam htio, što sam imao abnormalne, nerealne kriterije, što sam se htio svidjeti svakome i svima, kazao je.

Pa, sve odgovore mogu naći u Bogu

-Podsvjesno sam znao da je ljubav (Ljubav) neko rješenje koje mi fali no samo u fragmentima sam ju nalazio oko sebe u NEW AGE-u dok jednog dana nisam dobio priliku da odem na Misu gdje sam čuo meni važne odgovore. Upravo u tom vremenu upoznao sam u NK Lokomotivi Antu Budimira koji mi je jednom prilikom posvjedočio da on sa svojom djevojkom, sadašnjom suprugom, živi u čistoći. To mi je bilo toliko čudno, zapravo neshvatljivo, ali me neprestano provociralo da o takvom životu razmišljam, što je na neki način utjecalo da dublje proučavam kršćanstvo. Taj Ante će kasnije postati moj krizmani kum.

Dakle, otišao sam tada u crkvu Svetog Križa u Sigetu gdje sam čuo propovijed fra Roberta Perišića, koja me se duboko dojmila i na temelju koje sam zaključio: pa što ja tražim okolo, sve odgovore mogu naći u Crkvi koja mi je tu, blizu i prostorno i povijesno. Tako je krenuo put povratka Crkvi, odnosno kroz Crkvu Bogu. Slijedila je životna ispovijed, redovito čitanje Božje Riječi, odnosno Svetog Pisma, zatim seminari profesora Ivančića, duhovne obnove i micanje svega što ima veze sa NEW AGE-om…

Pokrenuo sam duhovne susrete, nastao je Cathletico

-Nakon povratka iz Irana, upoznajem današnju suprugu. To naše upoznavanje tako je očito protkano prisutnošću Gospodina Boga što zavrjeđuje zasebnu priču. Nakon upoznavanja i odluke da živimo u sakramentu ženidbe više nisam znao što mi je činiti, nastaviti profesionalno igrati nogomet ili ne. Upravo sam se na tu nakanu tada intenzivno molio Blaženoj Djevici Mariji i svetom Josipu da mi nekako pokažu smjer u karijeri odnosno poslu, što trebam napraviti, kuda krenuti.

Supruga je tada radila u Budimpešti. Na jednoj misi u crkvi Marije Pomoćnice, dobio sam svojevrsnu duhovnu informaciju: “Ostani i svjedoči”. Uspio sam se sa suprugom dogovoriti da ostanem u Zagrebu i da se bavim nogometom. Otišao sam u 2. Ligu u NK Rudeš. Nije mi bila bitna ni plaća ni ništa vezano za slavu. Ubrzo nakon toga pokrenuo sam duhovne susrete sportaša iz kojih je nastala zajednica Cathletico koja je aktivna i danas.

-Zajednica Cathletico osnovana je 2016. godine i temelji se na četiri stupa: Molitva, kreposti, zajedništvo, apostolat. Unutar zajednice organiziramo seminare, predavanja, duhovne obnove i misna slavlja za sportaše, hodočašća, humanitarne akcije i druženja. Okupljamo mnoge sportaše što kroz susrete, što preko društvenih mreža, a većinom su to profesionalci, ali ima i amatera. Do nedavno duhovnik nam je bio don Mihovil Kurkut, ali zbog njegovog premještaja u Rijeku, molimo dobroga Boga da nam providi novog duhovnika. Na Facebooku, odnosno Instagramu Cathletico play&pray objavljujemo mnoga mini svjedočanstva sportaša, zaključio je svoje svjedočanstvo Leo Mesarić.