Blagdan Svih svetih: Poziv na svetost, ljubav i nadu koja nadilazi smrt

Blagdan Svih svetih, koji Katolička Crkva slavi 1. studenoga, poziva nas da zastanemo, podignemo pogled prema nebu i prisjetimo se svih onih koji su svojim životom svjedočili ljubav, vjeru, dobrotu i vjernost Bogu. To nije samo dan sjećanja na poznate svece, nego i slavlje svih svetih – znanih i neznanih – koji su ostvarili svoj životni poziv u punini Božje ljubavi.

U vremenu ubrzanog života, svakodnevnih briga, nesigurnosti i brojnih izazova, blagdan Svih svetih donosi poruku koja je danas potrebnija nego ikada: čovjekov život ima dublji smisao od onoga što možemo vidjeti, izmjeriti ili posjedovati. Kršćanska vjera podsjeća nas da smo stvoreni za vječnost, a put prema njoj započinje već ovdje, u konkretnim susretima, odlukama i djelima ljubavi.

Svetost nije rezervirana za odabrane

Kada govorimo o svetima, često najprije pomislimo na svece s oltara, ljude čija su imena upisana u crkveni kalendar i čiji su životi obilježeni iznimnim svjedočanstvima vjere. Ipak, svetost nije rezervirana samo za izvanredne pojedince, redovnike, svećenike ili mučenike.

Svetost je poziv svakom čovjeku.

Ona se ne mora očitovati u velikim i javno prepoznatljivim djelima. Često je pronalazimo u majci koja s ljubavlju podiže svoju djecu, ocu koji odgovorno skrbi za obitelj, liječniku koji predano služi bolesnima, čovjeku koji oprašta, osobi koja ne okreće glavu od tuđe patnje ili onome tko i u teškim životnim okolnostima ne gubi povjerenje u Boga.

Biti svet znači dopustiti Bogu da djeluje kroz naš život. Znači birati ljubav umjesto mržnje, oprost umjesto osvete, solidarnost umjesto sebičnosti i nadu umjesto očaja.

Upravo zato blagdan Svih svetih nije samo pogled prema prošlosti, nego i poziv na osobnu promjenu. On nas pita kakvi smo ljudi, koliko ljubavi unosimo u svoje obitelji, koliko imamo razumijevanja za bližnje i koliko smo spremni biti svjetlo drugima.

Zajedništvo koje smrt ne prekida

Posebnost ovoga blagdana nalazi se i u dubokoj kršćanskoj istini o zajedništvu svetih. Katolička Crkva vjeruje da Crkvu ne čine samo vjernici koji danas žive na zemlji, nego i oni koji su već ušli u puninu zajedništva s Bogom.

Zato blagdan Svih svetih nosi snažnu poruku nade. Smrt, koliko god bila bolna i teška za one koji ostaju, u kršćanskoj vjeri nije posljednja riječ. Posljednju riječ ima Bog, a ona je ljubav i život.

Taj dan osobito nas podsjeća na ljude koji su svojim životom ostavili neizbrisiv trag u našim srcima. Na roditelje, bake i djedove, prijatelje, članove obitelji i sve one čiju prisutnost više ne možemo osjetiti na isti način, ali čije riječi, geste i ljubav i dalje žive u nama.

Od svjetla svijeća do svjetla vjere

Diljem Hrvatske blagdan Svih svetih obilježava se misnim slavljima, molitvama i posjetima grobljima. Cvijeće, upaljene svijeće i uređeni grobovi postaju vidljivi znakovi poštovanja, zahvalnosti i ljubavi prema pokojnicima.

Ipak, bit blagdana ne nalazi se samo u vanjskim običajima. Svijeća koju palimo na grobu simbol je svjetla koje ne prestaje gorjeti – svjetla vjere, nade i uskrsnuća. Ona nas podsjeća da naši pokojni nisu samo dio naše prošlosti, nego i dio naše životne priče koju nosimo u srcu.

Važno je pritom razlikovati blagdan Svih svetih od Dušnoga dana, koji se slavi 2. studenoga. Dok se 1. studenoga Crkva raduje svim svetima koji su u Božjoj slavi, na Dušni dan na poseban način moli za sve pokojne, osobito za one koji još nisu u punini nebeskog zajedništva.

Poziv na svetost u svijetu koji često zaboravlja Boga

Današnje društvo često vrednuje uspjeh, materijalno bogatstvo, popularnost i vanjski izgled. U takvom svijetu svetost može djelovati kao nešto daleko, staromodno ili nedostižno. No upravo je današnjem čovjeku potrebna poruka Svih svetih – da istinska veličina ne dolazi iz onoga što posjedujemo, nego iz onoga što jesmo i koliko ljubavi darujemo drugima.

Isusove riječi iz Govora na gori, poznate kao Blaženstva, temelj su kršćanskog razumijevanja svetosti. Blago siromašnima duhom, milosrdnima, mirotvorcima i onima koji gladuju i žeđaju za pravednošću. To je put koji ne obećava život bez poteškoća, ali obećava smisao, blizinu Boga i nadu koja nadilazi sve zemaljske okolnosti.

Svetost, dakle, nije bijeg od svijeta, nego način na koji u svijetu živimo. Ona počinje u našim domovima, na radnim mjestima, u odnosima s ljudima koje susrećemo i u malim odlukama koje možda nitko ne primjećuje, ali koje pred Bogom imaju neizmjernu vrijednost.

Svetost kao put prema vječnosti

Blagdan Svih svetih poziva nas da ne ostanemo samo na lijepim riječima, cvijeću i svijećama. Poziva nas da obnovimo svoju vjeru, da više molimo, lakše opraštamo, budemo bliži onima koji pate i ne zaboravimo da je ljubav jedino bogatstvo koje ima vječnu vrijednost.

Možda nikada nećemo biti poznati, možda naše ime neće biti zapisano u povijesnim knjigama, ali svatko od nas može ostaviti trag dobrote u životima drugih ljudi.

I upravo je to jedna od najljepših poruka ovoga blagdana: svetost nije nedostižan ideal, nego svakodnevni izbor da živimo s Bogom i za druge.

Na blagdan Svih svetih zato ne gledamo samo prema nebu, nego i jedni prema drugima. Jer put prema svetosti počinje onda kada u drugom čovjeku prepoznamo brata, sestru i Božje dijete.

Neka nas svi sveti svojim primjerom ohrabre da ne odustanemo od dobra, da ne izgubimo vjeru i da u svakom novom danu prepoznamo priliku za ljubav. Jer svetost nije samo ono čemu se divimo kod drugih – ona je poziv koji Bog upućuje svakome od nas.