Škola je trajala 6 tjedana, susreti su se održavali četiri puta tjedno po sat vremena.
Kako kaže Krešimir, većini djece je potrebno svega 4 susreta, a nekima i manje da proplivaju jer plivanje nije težak sport, važno je svladati najosnovnije tehnike disanja i pokrete koji će djecu održavati na vodi.
Djecu je važo u što ranijoj dobi privikavati na vodu. A zašto?
-Mi smo svi naviknuti na tekućinu kao medij još u majčinoj utrobi i to nam ne bi trebalo biti strano. Dijete od nekoliko mjeseci bi trebalo privikavati na vodu, bilo da je u pitanju riječna, morska ili bazen kako se kasnije ne bi razvio strah ili odbojnost prema vodi, kaže Profozić.
Na pitanje koji su najbolji rekviziti koji pomažu djeci pri plivanju, Krešimir odogovara da je za djecu od nekoliko mjeseci najbolje da su u majčinom ili očevom naručju jer se tamo osjećaju najsigurnije, dok im je sve drugo nepoznato. Od druge ili treće godine pa do pete ili šeste je individualno i ovisi o samom djetetu ili roditelju. To mogu biti plivalice, jedna ili obje, zmijice koje se omotaju oko djeteta i održavaju ga na vodi i sl. Dakle, sve što djetetu omogućava da normalno pluta na vodi i da se ne boji da će potonuti.
No, što učiniti ako se dijete boji vode. Postoje metode i tehnike koje je preporučljivo primijeniti kako bi se strah prevladao.
– Trebalo bi s takvom djecom ulaziti postepeno u vodu i navikvati ih da sami plutaju, da se probaju "zagnjuriti " da vide da voda nije ništa prestrašno, da probaju plutati na prsima, da probaju plutati na leđima, da probaju malo i roniti. Mala djeca će češće roniti nego pravilno plivati. Tako da postoji način da se prevlada strah, no ključno je da se sve radi postepeno i biti pažljiv jer ako dijete napravi neki krivi potez, nepotrebno može razviti dodatnu odbojnost prema plivanju, poručuje Profozić.