Dolaze oni koji i nisu bili rođeni kada je zapjevao “Gori vatra”, dolaze one koje su mu trgale sakoe uz “Glavo luda”, koji su se zaljubljivali uz “Ti si mi u krvi”, plakali uz “Da ti kažem šta mi je”, voljeli uz “Noć mi te duguje” ili njega zavoljeli uz “Sačuvaj me, Bože, njene ljubavi” s posljednjeg albuma “Zavičaj”.
Dokazale su to dupke pune dvorane, trgovi i nogometni stadioni u Beogradu, Skopju, Sarajevu, Ljubljani, Tuzli, Subotici…. a za očekivati je da će to pokazati i pulska Arena.
Hrvatska publika, nakon 4 godine od koncerta u zagrebačkom Domu sportova, imat će ga priliku vidjeti i čuti u Areni, u srijedu, 2. srpnja, u sklopu Histra Festivala 2008. Na pozornici će, otkrio je u razgovoru za Radio Mrežnicu, biti i 40-ak glazbenika, a koncert namjerava zatvoriti s prekrasnom “Pjesmo moja”. U Zagrebu će, obećava, koncert imati do sljedećeg Valentinova!
Turneja kojom promovira “Zavičaj”, ali i ne zaboravlja hitove koje u njegovoj jedinstvenoj izvedbi slušamo već više od tri desetljaća, traje duže od godinu dana i to po Europi, Kanadi, SAD-u, državama nastalim od nekadašnje, zajedničke države.
– Karijera je duga i dosta je pjesama, tako da imamo problem što izabrati, kako napraviti program za koncert! Ali, uspjevamo postaviti program koji obuhvaća nešto staro i nešto novo, napravimo jedan mali vremeplov kroz karijeru – kaže Čolić.
*Prvi grad u Hrvatskoj, na popisu ove turneje, je Pula, iduće srijede. Bit će to i pomalo “vraćanje duga” za koncert prekinut prije 6 godina?
– Na neki način i to, jer smo ostali dužnici publici zbog kiše, velikog nevremena koje nas je prekinulo. Ali prošlo je prilično vremena, dva su albuma rađena poslije toga, tako da sve to čini potrebu da se u lijepom zdanju kao što je pulska Arena – po meni, najljepše zdanje u regionu za takve vrste priredbi – napravi novi koncert. To je obostrana želja i nadam se da će publika uživati, da ćemo dovoljno dugo pjevati… Valjda neće biti ponovo kiše, da će to biti lijep dan.
*Koliko će koncert trajati? Zdravko Čolić obično ne pjeva ispod 2,5 sata…
– Ja pjevam malo više nego što je to normalno i prirodno, (smije se) kako drugi rade! Čini mi se da u zadnje vrijeme malo pretjerujem jer stalno pokušavaju da mi skrate program… Imam puno pjesama koje su vezane za sve nas, tako da mi je teško da izbacim nešto što bih trebao otpjevati. I onda je to problem… Obično sviramo malo duže nego što je prosjek, ali nadam se da nećemo pretjerati. Danas su koncerti oko 2 sata prirodna stvar, ali ja znam dobaciti i do tri, negdje i pređem. Mislim da ne treba ni pretjerivati; uglavnom, bit će dovoljno pjesama i mislim da ćemo publiku obradovati dužinom koncerta, a nadam se i da će atmosfera biti dobra.
*Tko će Vas pratiti na ovom koncertu?
– Imam ekipu koja je, manje-više, desetak godina sa mnom. Ljudi se neki mijenjaju, ali taj osnov ekipe je dosta vezan… Imamo sedam muzičara, četiri prateća vokala iz Zagreba – djevojke najbolje u regionu, bit će još jedan hor iz Rijeke za kraj, pjesmu kojom ću završiti – ne moramo sad to otkriti – jedna baletska grupa, deset gudača… 40-ak ljudi će biti na bini. Ima nas dosta, puna scena izvođača!
*Ovaj zbor na kraju, to bi mogla biti “Pjesmo moja”?
– Nešto u tom pravcu… Ta “Pjesmo moja” je oda radosti, oda ljubavi u mom repertoaru, koju šaljemo kao jedan mali zavjet; to pjevam samo u prostorima u kojima se to može odsvirati, neki lijepi otvoreni prostori, sale… Tako da bih u Puli završio s “Pjesmo moja” – kad već znamo o čemu se radi – s jednim horom iz Rijeke, što je predložio Nikša Bratoš.
*Kad smo otkrili kraj, nećemo otkriti čime ćete početi koncert…
– Imam nekoliko verzija, ali početak je manje-više prepoznatljiv: obično je to neka novija, poznata pjesma ili neka od stvari koje su nas vezale kroz vrijeme… vjerojatno neka starija pjesma.
*Nakon Pule, dva dana poslije, na redu je Bihać i nogometni stadion.
– Nisam više od 20 godina pjevao u Bihaću. Postojala je želja da napravimo koncert prošle i pretprošle godine, ali, eto, ove smo uspjeli dogovoriti. Radujem se tom koncertu jer nisam tamo dugo bio. Promatram koncerte regionalno, u interesu mi je da u jednoj regiji gdje nisam dugo bio napravimo koncert radi publike koja je s nama godinama, tako da se radujem Bihaću.
*Nakon tog koncerta, stanka mjesec dana, pa Niš, Budva… A gdje je Zagreb?
– Niš bismo trebali odraditi, a za Budvu je to još otvoreno, nije 100 posto dogovoreno. Bregović i ja bismo trebali raditi zajednički koncert u sklopu festivala koji Raka Marić organizira. Prvu je večer, mislim, Lenny Kravitz, zatim DJ večer, a onda bismo Bregović i ja napravili jednu vrstu duplog koncerta. Zasebno, a nešto bismo i zajedno odsvirali jer imamo dosta toga što smo napravili u suradnji. Naravno, Zagreb je bio već planiran, ali je zbog nekih organizacijskih problema došlo do pomicanja termina. Ako ništa, onda ćemo do sljedećeg Dana zaljubljenih napraviti koncert u Zagrebu, znači do veljače druge godine.
*To je obećanje?
– Važno je da s Pulom krenemo jer je predivna, i Arena isto, i to je, na neki način, jedna ljetna uvertira. Postoji još nekih ideja; volio bih napraviti koncert u Splitu, koji obožavam, možda u Osijeku ili negdje…
*Kakvi su planovi nakon turneje?
– Neke privatne stvari, osobne nadgradnje, ali paralelno radim nešto novo. Zatekli ste mu jednom gitaraškom rifu… Povremeno sjednem, napravim neke pjesme…Na posljednjem je albumu bilo 11 mojih pjesama, na “Okano” i “Kad bi moja bila” također. Bregović je bio, na neki način, inicijator da ja nešto napravim sam. Ali, dosta sam ja lijen, više se družim, izlazim, čitam, slušam druge kompozitore! Na neki način sam se u zadnje vrijeme i ja uključio, što nije loše, da malo nekog svog identiteta ubacim u to što radim. Pripremam nešto novo, ali ne vjerujem, obzirom na koncerte i putovanja, da se do Nove godine može nešto novo izdati. Neka to ostane za sljedeću godinu, vjerojatno u prvoj polovici, a ovo neka bude koncertna godina.