Danas je Cvjetnica, počinje Nedjelja Muke Gospodnje

Cvjetnica, Cvjetna nedjelja ili, službeno, Nedjelja Muke Gospodnje (lat. Dominica in Palmis de passione Domini), kršćanski je blagdan koji se slavi u nedjelju prije Uskrsa, tj. zadnju, šestu korizmenu nedjelju. Početak je Velikoga tjedna.

Cvjetnica je nedjelja prije Uskrsa kada kršćani diljem svijeta slave Isusov “trijumfalni ulazak” u Jeruzalem. Ovaj događaj zabilježen je u sva četiri evanđelja.

Cvjetnica označava početak onoga što se naziva “Veliki tjedan” – posljednjih sedam dana Isusove zemaljske službe. Cvjetnica je bila “početak kraja” Isusova djelovanja na zemlji.

Toga dana, dok su Isus i njegovi učenici putovali prema Jeruzalemu, Isus je poslao dvojicu učenika da pronađu magarca. Vratili su se s magarcem i stavili na njega haljine, a zatim je Isus na magarcu odjahao u Jeruzalem. Kada je ulazio u grad, okupilo se mnoštvo, raširivši haljine i grane (palmine grane) po putu. Te prve Cvjetnice ljudi su veličali Isusa:

“Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!”

Najprepoznatljiviji običaj je donošenje maslinovih, palminih, lovorovih ili vrbovih grančica u crkvu na blagoslov.

Grančice, dakako, simboliziraju one kojima je narod mahao dok je Isus ulazio u Jeruzalem odnosno simbol su života i obnove. Blagoslovljene se nakon mise nose kući i stavljaju iza raspela pa čak u polja, vinograde ili staje – kao zaštita od nevremena, bolesti, zla.

U mnogim našim krajevima žene i djeca u tišini ili molitvi, dan ranije pletu grančice u križeve, vijenčiće ili pletenice koje ukrašavaju cvijećem. Posebice u Slavoniji, Baranji i dijelovima Dalmacije djevojke i žene taj dan oblače narodnu nošnju.

Iako Cvjetnica nije obavezan post, u nekim obiteljima se posti iz običaja te jede jednostavna hrana poput ribe, graha. Stari pučki običaji i vjerovanja nalažu da se grančica čuva cijele godine jer se vjeruje da štiti kuću od groma, bolesti i uroka.

U dijelovima zemlje, a posebice u Dalmatinskoj zagori štuje se običaj da se stavljaju u zemlju u proljeće uz prve sjetve – za blagoslov uroda. Također, stavljaju se i u vodu za blagoslov ljudi ili životinja.

Poseban je i pučki običaj – umivanje u cvijeću koje se ponegdje obavlja i na Veliku subotu. Dan prije uberu se ljubičice, jaglaci ili neko drugo cvijeće te potopi u lavor vode ili u nekoj posudi. Potom se, objašnjava Hrvatska katolička mreža, blagoslovi i stavi na prozor uz priču djeci da će se u noći u ovome cvijeću i vodi umiti najprije anđeli, a sutradan u Cvjetnom jutru i sva djeca i ostali ukućani. Kažu, simbolika cvijeća je velika, a poglavito u vodi. Jedna od poruka jest da valja oprati dušu u anđeoskoj vodi i cvijeću, te slaviti Uskrs.