Doktorica Ana Stavljenić Rukavina naglasila je, između ostalog, da zdravstvena zaštita mora biti kvalitetna, dostupna i u primarnoj zdravstvenoj zaštiti besplatna.
– Jednaka, pravedna, kvalitetna, besplatna u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, bez participacija, bez administrativnih taksi i u skladu s normama kvalitete kakve postoje u nama susjednim zemljama. Kvalitetna bolnička zaštita, proširena na županijskoj razini kako bi županijske bolnice mogle rješavati puno više nego što danas rješavaju i kako bi se čim prije i efektnije riješile liste čekanja, a klinička medicina se treba provoditi jednakomjerno u sva četiri klinička sveučilišna centra – Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu, a samo za rijetke slučajeve takvi centri trebaju biti npr. u Zagrebu ili Rijeci, tamo gdje postoje stručnjaci za takve slučajeve – rekla je dr. Stavljenić Rukavina.
Kazala je i kako žele hitnu medicinsku pomoć po europskim normama, te, između ostalog, uvesti cijepljenje protiv HPV-a i posvetiti veću pažnju zdravlju žena.
– Želimo hitnu medicinsku pomoć sukladno europskim normama u roku od 20 minuta. Želimo povećati program cijepljenja onim protiv HPV virusa za djevojčice u dobi od 12 godina i povećati preventivne programe, posebno za žene: za rak dojke od 45. godine života, a ne 50. ili 55. kako se danas provodi jer se žene najčešće razbolijevaju od 45. godine kad počinje menopauza. Želimo da se to organizira tako da žena u istom danu može dobiti preventivni pregled koji se odnosi na rak dojke, rak maternice, rak jajnika, denzitometriju da se vidi podliježe li osteoporozi… više brige o zadravlju žena – poručila je dr. Stavljenić Rukavina.
Dorica Nikolić je istaknula kako u s socijalnu skrb treba uvesti 3D – decentralizaciju, deregulaciju i deinstitucionalizaciju.
– Lokalne sredine najbolje znaju što im treba, administriranje treba smanjiti na najmanju mjeru jer stručnjaci u socijalnoj skrbi nisu školovani da pišu papire nego da pomognu korisniku, a deinstitucionalizacija zato jer ne možemo ljude stavljati u institucije kao što se nekad činilo. Treba učiniti sve da usluga dođe korisniku, a pri tom je svejedno tko je titular vlasništva – privatnik, država ili udruga. Najvažnije je da se usluge približe korisniku i da se one plaćaju, a ne krovovi, institucije itd – smatra Nikolić.
Naglasila je kako je socijalna skrb društvena skrb: društvo mora brinuti o svima, pa tako i osobama s invaliditetom.
– Cijelo društvo mora se brinuti da jedna manjina, a osobe s invaliditetom manjina su u svakom društvu, ima ista prava kao i većina. Njihovo življenje u ovom današnjem, modernom životu je znatno skuplje od osoba koje nemaju invaliditet i tu država mora nadomjestiti razliku. Onaj tko ima invaliditet nije za to kriv i ne smije mu se otežati, nego olakšati, a za to se moramo svi, kao društvo, brinuti – zaključila je Nikolić.