“Josipove obitelji” na Dubovcu: Bračni su to parovi koji su posvojili djecu

Članovi “Josipove obitelji” hodočastili su svetom Josipu na Dubovcu.

Radi se o bračnim parovima s posvojenom djecom, a udruga „Josipove obitelji” osnovana je prošle godine. Cilj joj je  pružanje podrške posvojiteljima i udomiteljima na temelju kršćanskih vrijednosti.

U tom osjetljivom životnom razdoblju žene i muškarci trebaju potporu i podršku.

Sve je počelo prije nekoliko godina kada su se žene posvojiteljice povezale putem društvenih mreža, nakon čega je nastala zajednica „Josipove obitelji” koja sada ima više od stotinu članova koji svaki dan mole zagovor svetog Josipa za djecu i obitelji. Okupljanje zajednice i formiranje udruge „Josipove obitelji” nije se dogodilo s vrha, nego je došlo odozdo, iz baze, od obitelji koje su posvojile djecu ili su u procesu posvajanja.

Zajednica i udruga „Josipove obitelji” nastala je među ljudima koji su praktični vjernici, koji redovito mole jedni za druge, za djecu i one koji su u procesu posvajanja, te su otvoreni i novim izazovima poput udomljavanja djece, kao i povremenom zbrinjavanju djece čiji roditelji zbog prevelikih problema ne mogu izvršiti svoju roditeljsko poslanje. Imaju i svog duhovnika.

Prošlog vikenda stigli su  Karlovac, upravo kod svetog Josipa i na Dubovcu održali niz motivacijskih radionica, ali i sudjelovali u misnom slavlju.
Bila je to duhovna obnova za bračne parove kojima je ukazivano na životne situacije, a zanimljivo je primijetiti da nema te životne situacije u kojoj se čovjek, bračni par, obitelj može naći, a da već nije opisano u Bibliji, čak štoviše, proučavajući Božju riječ ona uvijek ponudi i odgovor odnosno dobro rješenje.

Njihov domaćin, mons. Antun Sente kaže kako članovi ove udruge sve češće komuniciraju s različitim državnim institucijama, odnosno osobama koje su zadužene za pomoć ranjenim obiteljima.

Upravo ti razgovori, kao i molitvena aktivnost samih članova, otvara im nove spoznaje i ukazuje na nove mogućnosti i aktivnosti kojima se može pomoć u raznim životnim teškoćama ranjenim roditeljima i djeci. Za malo vremena puno je toga ostvareno, puno više nego što su i sami mogli očekivati, stoga ih pomalo obuzima sveti strah što će sve nastati od onih početnih teških spoznaja da ne mogu roditi vlastitu djecu

. Na kraju se pokazalo da taj križ, žrtva neplodnosti nije bila kazna ni prokletstvo, već dar pomoću kojega ih je Bog učinio roditeljima tako divnih stvorenja djece koja su postala njihova djeca i oni njihovi roditelji u punom smislu te riječi, odnosno jedna sretna i blagoslovljena obitelj. Zahvalni na toj spoznaji ne mogu ostati zatvoreni novim poticajima i pomoći koji poput njih pomoć traže. Kako je lijepo živjeti s ovakvim ljudima, zaključio je tom prigodom mons. Sente.