Pa, iako je Karlovac pred 64 godine izuzetno nastradao, a na njega je palo mnoštvo avionskih bombi, niti jedna od tih bombi do danas nije pronađena! To je i razlog više što se mnogi Karlovčani ovih dana pitaju je li došlo vrijeme da i Karlovac otkrije svoje bombe? Naime, tijekom Drugog svjetskog rata, točnije 1944. godine, Karlovac su bombama zasuli američki, engleski, a i prvi partizanski avioni. Mete su im uglavnom bili željeznički i kolni most na Baniji te Željeznički kolodvor. No, bombe nisu pogodile cilj, već su uglavnom padale u Kupu, pripovijeda ugledni karlovački profesor Vladimir Peršin.
– Naš grad Karlovac je isto jako mnogo stradao godine 1944. Onda su Anglosasi, pa čak iz Barija, iz Ancone, tamo iz Italije, avioni kretali prema Sisku, Sisak je bombardiran, rafinerije, a Karlovcu je cilj bio razoriti željeznički most i kolni most na Baniji, željezničku stanicu. Na nesreću i sreću, ni jedna bomba nije pogodila niti željeznički most niti ovaj kolni na Baniji, koji povezuje Gajevu i Baniju. Više je puta bombardirano, bacali su tzv. lančane bombe, po 3, 4 bombe lancima vezane, ali su sve pale u Kupu. Uglavnom su eksplodirale, možda je koja ostala u Kupi, u samoj matici – prisjeća se prof. Peršin.
U tim napadima, sipa iz rukava povijesne činjenice profesor Mrkvica, najviše je stradala Banija. Brojni građani tada su poginuli, a tadašnja vlast u Karlovcu čak je evakuirala preostalo stanovništvo.
– Najviše su stradale kuće na Baniji oko tih mostova, zatim, stradao je dio Banije zato što je hotel “Europa”, gore je bio njemački Flack, četverocjevni protuavionski top koji je branio, i dolje gdje je “Impregnacija” i kod željezničke stanice su bili njemački protuavionski topovi. Bacali su i zapaljive bombe. Veoma je puno ljudi stradalo i radi toga je došlo, po Zakonu Crvenog križa, da svi stanovnici okolice Banije i ovog užeg dijela grada, Gajeva, Preradovićeva, Gundulićeva, ljudi su se najprije morali iseliti u sela okolice Karlovca tako da su Banijanci bili prebačeni na Vodostaj, a poslije smo bili raspoređeni po selu Novaki i Hrnetići i tu smo bili mjesec dana jer su nam stradale i kuće.
Karlovac je pretrpio četiri ili pet avio-napada i postoji vjerojatnost da neke od bačenih bombi nisu eksplodirale, te da se nalaze u kupskom mulju u blizini mostova. No, nikad ih se nije pokušalo tražiti, a ako bi se danas i pokušalo, smatra profesor, bilo bi potrebno očistiti korito rijeke.
– Nije niti pokušano niti traženo. A da li je ostalo u mulju, to je malo teže reći, možda tu negdje na lijevoj strani obale Kupe, tamo gdje je bila prije tiskara “Ognjen Prica”. Tu dolje, u ovom dijelu Kupe, ali tu se obala već dosta uređivala, onda nešto na Mažuranićevoj obali i negdje tamo kod željezničkog mosta. Vjerojatno kad bi se rijeka možda čistila i aružirala, Kupa već dugo nije plovna, nekad se za Stare Jugoslavije, one Kraljevine, Kupa čistila jer su brodovi dolazili iz Rečice, čak onaj brod na lopatice, onda se cijela Kupa do mosta čistila. Poslije više nikada – navodi prof. Peršin.
Pored avionskih bombi, koje su na Karlovac bacali saveznici, pretpostavlja dalje Mrkvica, u Kupi bi se vjerojatno mogle pronaći i protutenkovske grante, ali one njemačke, odbačene prilikom njihova povlačenja.
– Bacala se poslije i municija, tzv. Panzerfausti, to su njemačke protutenkovske oklopne granate dugačke, možda bi one čak bile negdje u Kupi jer su oni u povlačenju to bacali i to je ostalo u Kupi i Kupa, pijesak, mulj, to je prolazilo i možda je zatrpano.
Zanimljivo je da su mnogi Karlovčani te 1944. godine prvi puta vidjeli crnce. Naime, tada je srušen i jedan američki avion, svjedoči profesor Mrkvica.
– Čak je bila Liberator tvrđava pala nedaleko na poljima i onda smo vidjeli prvi puta crnce, zarobljene američke vojnike, znam da su ih vodili prema Zagrebu – završava prof. Peršin.