Lana i Dominik osvojili japanski Fuji: Spust teži od uspona, ali životno iskustvo vrijedno doživjeti

Lana Zoretić i Dominik Pintur, oboje rodom iz grada na Mrežnici, početkom kolovoza otputovali su u daleki Japan, upravo sa željom ostvariti uspon na na najviši vrh Japana – Mt. Fuji.
Kako je sve izgledalo, od samog puta, uspona i spusta, na koje su prepreke našli, ali je li i vrijedilo, ispričali su za Radio Mrežnicu.

– Krenuli smo 7.8. ujutro u 6h iz mjesta Kawaguchiko busom do početne točke “5th Station” na 2300 m. Izabrali smo stazu Yoshida trail dugu 16km i visinske razlike 1476m. Najavljivali su loše vrijeme i kišu, pa smo prvi dan htjeli požuriti da dođemo do skloništa čim prije. Ono je bilo na 2700 m i put do tamo je bio prilično nezahtijevan, ali i potpuno drugačiji od svega što smo do tada vidjeli. Teren se potpuno razlikuje od europskih vapneničkih planina. Prema gore se hoda po oštrom, hrapavom vulkanskom kamenju. Po sastavu su to bazaltne stijene, crvene i crne boje, a nastale su izlijevanjem i stvrdnjavanjem lave. Prema dolje je spust vulkanska šljaka i sitni tefra pijesak, zapravo sitni sipar po kojem se pri svakom koraku klizi prema naprijed i izuzetno je naporno za koljena i zglobove. Tijekom uspona se po putu skupljaju žigovi na drvenom stapu, to je jedan prepoznatljivi suvenir koji smo vidjeli u ruci svakog planinara koji se s nama penjao. Na vrhu se nalazi svetište i krater koji izgleda nerealno i vidi se na slikama. Iz skloništa smo krenuli oko 23 sata i tijekom noći penjali do vrha, kamo smo stigli oko 4:30 ujutro. Dočekali smo predivan izlazak sunca, a na fotografijama se vidi koliko podsjeća na japansku zastavu, tako da smo shvatili i otkud im ideja za nju. Po putu je sve bilo u redu, staza je tehnički nezahtijevna, ali iznad 3400 m nas je počela hvatat visinska bolest i meni je bilo mučno, ali izdržala sam. Dolje smo krenuli oko 7.00 sati, a na 5th Station smo bili već oko 9.00 sati. Put prema dolje je nevjerojatan, pružaju se pogledi na okolne gradove, nevjerojatan reljef, Tokio. Pejzaž je prekrasan. Spust je bio težak na noge i koljena i sunce je jako peklo, tako da nam je bio zahtjevniji nego uspon, ali sve u svemu bilo je okej i jako nam je drago da smo išli. Predivno iskustvo, upoznali smo predivne ljude: Amerikance, Kanađane, Japance….no “naših” ljudi nije bilo.

Inače, Lana i Dominik bave se planinarenjem.

Dominik je do sada gotovo sve najviše vrhove Europe, uključujući i Mt. Blanc, dok je Lana s planinarenjem počela prije nešto više od 2 godine, a upravo ovo je bio njezin prvi osvojen visoki vrh.

L. Grčić