“Molitve sv. Josipu pomogle u izliječenju dvogodišnjeg unuka”

U Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu proslavljena je još jedna srijeda u čast ovog sveca, a ovaj put u pohod su stigli župljani Pohoda Blažene Djevice Marije iz karlovačkog naselja Mahično, sa svojim župnikom vlč. Nikolom Sanjkovićem.

Pri kraju misnog slavlja vjeru u Boga je posvjedočila Marija Samardžija, koja već 16 godina na osobit način zahvaljuje svetom Josipu. Marija je voditeljica Molitvene zajednice Sveti Josip u župi Duha Svetoga na Jarunu, koja djeluje 15 godina, a trenutno broji oko 290 molitvenih članova.

„Sve je nekako počelo kada sam prije 23 godine svoju obitelj predala Svetoj Nazaretskoj Obitelji. Na blagdan Josipa Radnika u Međugorju predala sam svoju obitelj zaštiti Svete obitelji. Od tada osjećamo na osobit način Josipovu prisutnost u našoj obitelji. Njegova se prisutnost na osobit način očitovala 2006. godine kada se naš dvogodišnji unuk teško razbolio. Dijagnosticiran mu je tumor mrežnice u visokom stadiju. Plakali smo, molili i predavali to Bogu. Na poticaj don Stjepana Pasarića, svećenika salezijanca moja se obitelj molitvama obratila svetom Josipu. Molili smo usrdno za zdravlje i uspješnost zahtjevne operacije. Sveti se Josip u ovoj teškoj situaciji u našoj obitelji pokazao kao moćan zagovornik. Mjesec dana od saznanja za bolest, unuk je uspješno operiran i bolest se u potpunosti povukla. Znam čije je to djelo, to je djelo svetog Josipa. Moj unuk sada ima 18 godina, a vid mu je savršen, nedavno je proglašen najboljim čitačem, a položio je i vozački ispit.“ kazala je u svoj svjedočenju zahvalan Josipova štovateljica Marija.

U tom je trenutku mons. Sente pozvao Irenu Rački, aktivnu župljanku u Nacionalnom svetištu sv. Josipa, inače medicinsku sestru na odjelu za oftamologiju Opće bolnice Karlovac, kako bih pobliže objasnila težinu dijagnoze, liječenja i opravak tumora na mrežnici.
„Bolest mrežnice je jedna od najtežih okulističkih bolesti. Kao medicinska sestra koja više od deset godina radim u ambulanti susretala sam se s teškim oblicima očnih bolesti. Sa dječjim se bolestima ovakvog tipa manje sam se susretala, jer bi takve pacijente, obzirom na njihovu posebnost i zahtjevnost slali u kliničke bolničke centre u Zagreb. No, na Vaše ispričano svjedočanstvo mogu potvrditi kako je izlječenje zasigurno plod stručnog liječničkog rada, ali i nadasve svetog Josipa, bez čije pomoći bi i liječnici bili nemoćni.“ zaključila je medicinska sestra Irena.