Nakon što je Hrvatska zaboravila feldmaršala Borojevića, zaboravljena mu i kuća. Stradala u potresu, pod zaštitom konzervatora

Malo tko je do neki dan znao da u Hrvatskoj postoje Mečenčani. Iako je sada poznato po rupama koje se nakon potresa otvaraju u tlu, to je i mjesto u kojem je rođen Svetozar Borojević, zvani Lav sa Soče. Ovo je priča o hrvatskom zaboravu, ali i stvarnosti.

Za hrvatsku i europsku povijest važna je ličnost. Bio je jedini feldmaršal slavenske krvi u Austro – Ugarskoj Monarhiji u 1. Svjetskom ratu. Najviše se proslavio u bitkama s Talijanima na rijeci Soči, gdje ih je pobjeđivao svo vrijeme rata. Ipak, u Hrvatskoj je u 100 godina potpuno zaboravljen.

Rodna Borojevićeva kuća zaštićena straćara

Ne čudi stoga da je i njegova rodna kuća, iako pod zaštitom konzervatora, potpuno zapuštena. Nakon potresa izgleda još i gore.

Povjesničari su zapisali da je bio jedan od najvećih hrvatskih vojnih umova.

Ratovao je na istočnom bojištu u Galiciji. Zimi 1914./1915. godine odbio je ruske nasrtaje na karpatske prijevoje. U poznatoj Uskrsnoj bitki 1915. spriječio je ruski prodor preko Dunava u Ugarsku. Potkraj svibnja 1915. godine preuzeo je 5. armiju koja je čuvala talijansku bojišnicu. Tu je odbio 11 napada višestruko brojnijih talijanskih četa. U dvanaestoj je bitki u listopadu 1917. godine prešao u protunapad. U feldmaršala je promaknut 1. veljače 1918. godine.

Umro kao siromah, a Austrija ga slavi kao svoga

Slavni Borojević umro je bez svoje domovine, zbog politike. Austrija, koja ga je prihvatila kao svoga, i dan danas ga slavi kao jednog od najuspješnijih vojskovođa Velikoga rata.

-Bio je vojskovođa, a kao siromah je umro, na žalost, kaže jedan od njegovih potomaka Nikola Borojević.

Prošle godine obilježena je stota obljetnica njegove smrti. Svečano je bilo u Beču gdje su mu posmrtni ostaci.

U potresu “pale” sobe, zid i crijepovi

Pred kuću u Mečenčane stizale su razne delegacije onih koji ga nisu zaboravili. Dolaze ljudi i slikaju se, ali nakon toga o kući nitko ne brine, kažu nam prvi susjedi kojima Borojevićev roditeljski dom služi kao ostava. Nakon potresa im pak opasno prijete crijepovi s krova.

-Kuća nema nikakvih obilježja i 2020. je bilo 100 godina od smrti fedmaršala Borojevića i ništa više. U potresu su unutra pale sobe, a sad padaju crijepovi kod svakog novog potresa. Sa stražnje strane je jako urušeno, tamo je skroz zid pao, rekla nam je Ines Cvetković.

Borojevićeva kuća u Mečenčanima, građena od drveta, cigle i nabačena blatom, bila je nekad i poštanski ured. Danas je tek obična straćara o kojoj nitko ne brine pa ni oni koji su je stavili pod zaštitu. Nastavi li se tako, u Mečenčanima neće ostati ništa od spomena na vojskovođu, jednog od najboljih u Prvom svjetskom ratu. Drugdje bi rodne kuće povijesnih ličnosti bile obnovljene i postale odredište izleta, no u hrvatskoj stvarnosti je drugačije. Kod nas je sve “zaštićeno”, do propasti.

Fotografija Svetozara Borojevića iz knjige Drage Roksandića

Fotografije kuće u Mečenčanima Radio Mrežnica