“O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka”, pjesnički prvijenac rektora dubovačkog svetišta

Predstavljena je prva zbirka pjesama mons. Antuna Sentea ml. u Karlovcu, a ovo je pjesnički prvijenac rektora Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu pod naslovom „O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka”

No to nije jedina posebnost ovog prvijenca na čemu treba autoru čestitati. Druga posebnost jest i veličina knjige. Prvijenci najčešće nisu ovako veliki, ovako opsežni, rijetko u njima ima više od pedesetak pjesama, ovdje ih ima oko sto i šezdeset. A treće možda ono najljepše jest da vrlo rijetko prvijenci imaju glavu i rep, najčešće imaju samo nekakvo naznačeno tijelo. Ova knjiga je vrlo snažno koncipirana, možemo slobodno reći liturgijski. To su tri stvari na kojima autoru zasigurno treba čestitati jer nisu uobičajene kod pjesničkih prvijenaca. Drugo su tri upute vezane uz posebnosti ove knjige, a to su slijedeće. Knjiga obiluje uskličnicima, rekao je predstavljajući knjigu Luka Tripalo.

-No, monsinjor Sente vrlo često rabi znak usklika, rekao bih da to nije tek znak ushita, zanosa, radosti,  mene to podsjeća na znak koji se vrlo često javlja u knjigama časoslova. Redci časoslova razdvojene su tzv. fleksom onom zvjezdicom koja označava više stvari, ali u načelu označava udah, trenutak sabranosti da ono što je izrečeno, izmoljeno zapravo sjeda čovjeku na srce. To je dobra uputa za čitanje pjesama monsinjora Sentea dopustiti da stvari sjednu, udahnuti za stihovima, čulo se na predstavljanju.

Mons. Sente doista multidisciplinaran čovjek, ima široki krug interesa. Kada sam dobio rukopis, moram priznati da sam bio skeptičan prema rukopisima autora koji još nije tako afirmirani. Ipak u rukopisu mons. Sentea otkrio sam vrlo zanimljivu pjesničku, odnosno jedna cijelu drama koju je mons. stvorio i to u sto i šezdeset pjesama. To je veliki broj pjesama. Zanimalo me, ne toliko teologija, ja nisam teolog, nego estetika autora. Ovo nisu pjesme pisane isključivo da se izdvoje pa da se onda tretiraju kao samostalna estetska cjelina nego su u službi razumijevanja Evanđelja. Konačno i sam naslova knjige uzet je iz Biblije, radi se o stihu iz 89. psalma.
Prepoznatljiva je čudesna iskrenost u opisivanju života mons. Sentea, objasnio je Đuro Vidmarović.