– I druga smo država u Europi i prva izvan Europske unije koja je potpisala Konvenciju. To je veliko postignuće što znači da Konvencija svojim sadržajem zapravo predstavlja zakon iznad svih zakona. Sve ono što treba prilagoditi tekstu Konvencije, a ona obuhvaća sva područja ljudskog života i djelovanja, mora se prema fakultativnom protokolu i provesti – pojasnio je Bobuš.
Iduće godine u Zajednici saveza očekuju stupanje na snagu zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom. Među rijetkim smo državama koje imaju takav zakon, a osobe s invaliditetom očekuju da će uz pravobranitelja i antidiskriminacijski zakon, čije donošenje planiraju inicirati, uvelike biti poboljšana kvaliteta njihova života, kazala je Marica Mirić, koordinatorica projekata.
– I ono što mi očekujemo od pravobranitelja to je da nam pomogne u ovom dijelu da prepoznamo diskriminaciju. Onoga trenutka kad se bude znalo da postoji građevina, a da osoba u nju ne može ući i da je to narušavanje njegovog osnovnog prava na kvalitetu usluge koje druge osobe imaju, tad ćemo mi i moći daleko bolje raditi. I zato nam ovaj antidiskriminacijski akt nam treba ne samo da kaže što se sve ne smije naći u području te diskriminacije nego i kad ukloniti određene barijere – pojasnila je.
Govoreći o socijalnom modelu invalidnosti Mirić je naglasila da je to jedan novi pristup invaliditetu koji kaže da problem leži u društveno neprilagođenom okolišu, a ne u osobama koje nešto mogu ili ne mogu napraviti.
– Kod svake osobe postoje preostale sposobnosti što drugim riječima znači da je svaka osoba sposobna nešto učiniti, a da je problem u društveno neprilagođenom okolišu. AKo do neke ustanove vode brojne stepenice logično je da osoba u invalidskim kolicima neće moći doći… Socijalni model zapravo ukazuje da društvo treba sagledavati potrebe osoba s invaliditetom, njihove mogućnosti i prilagoditi okoliš upravo njihovim potrebama – kazala je Mirić.