Oni će biti bravari, vodomeštri, instalateri grijanja i automehaničari: Malo je “zmazano”, ali posla i zarade će biti

Većina njih od malih nogu nešto spaja, “šarafi”, reže, neki su proveli sate uz očeve i djedove u garažama, a onda kad se trebalo odlučiti kuda nakon osnovne, izabrali su Tehničku školu u Karlovcu.

Žele biti bravari, vodoinstalateri, instalateri grijanja i klimatizacije i automehaničari, a koliko tih zanimanja na tržištu doista treba, zna najbolje svatko od nas jer “vodomeštra” se čeka tjednima, kod automehaničara je uvijek gužva, a bravari i instalateri grijanja i klime traže se kao suho zlato.

“Zmazane” ruke im ne smetaju jer ovaj zanat znači imati posla, a i dobre prihode

Nimalo zato ovim dečkima ne smetaju “zmazane” ruke jer znaju da će, shvate li posao ozbiljno, za njih uvijek biti “kruha”, a i dobrih prihoda.

Posjetili smo ih u radionici na Rakovcu gdje se uče prvim vještinama i zasad ih dobro savladavaju, kaže nastavnik praktične nastave Milenko Ciganović. “Njegovi” su budući bravari i instalateri grijanja i klima, te vodoinstalateri.

Nekad su razredi bili brojniji, danas je broj učenika manji, no potražnja za ovim zanimanjima je velika. Dečki uče osnove ručne obrade, tehnike spajanja, no kako kaže Ciganović, tek u trećem razredu, oni postaju “kompletni” majstori. Dotada znanje i praksu skupljaju kod obrtnika, ali i u školi.

Od malih nogu su rezali, spajali

Postati bravar oduvijek je htio Sedin Begić.

– Od malih nogu nešto spajam, režem, nije to teško i radujem se tome, pripovijeda, a slično kaže i Filip Rade.

-Oduvijek me privlačio taj posao, tata i deda stalno su nešto radili, varili, brusili, pa sam sam sebi rekao da bih i ja to mogao. Znam da će biti posla u budućnosti, kaže Filip.

Za instalatera grijanja i klimatizacije ide Gabrijel Krajnović. Svjestan je da se ovaj zanat puno traži, a njega privlači posao na terenu, sjedenje na mjestu nije za njega, otkriva.

Vodoinstalater kani postati i Ivan Mihalić, a razlog je vrlo jednostavan, kaže nam ovaj simpatični mladić.

U mom mjestu nema vodoinstalatera

– U mom mjestu nema vodoinstalatera pa sam se i tako odlučio krenuti u ovaj zanat, zanima me, raduje me da bih ljudima mogao pomagati i nešto raditi.Tako će Ivan, kad završi školu, Mrežničkom Brigu omogućiti da konačno dobije svog “vodomeštra”.

Uz ove buduće majstore, u radionici do, na motorima svih veličina i marki, svoja znanja stječu budući automehaničari.

Automehaničari kao doktori za motore

-Doktori za motore, reći će njihov nastavnik praktične nastave Ivan Rašić koji ovaj posao radi već 38 godina. Brojni i razni motori prošli su već kroz ove radionice, od starijih do najnovijih, a kako kaže Rašić, svaki motor ima svoje i učenici moraju znati razne varijante, od sklapanja i rasklapanja, nadalje.

-Treba biti zainteresiran za posao, htjeti raditi, iako online škola nam u ovom smjeru dolazi na naplatu. Od nas se traži da za 3 godine napravimo majstora, ali …

Rašić upozorava i na sustav ocjenjivanja i dijeljenje dobrih ocjena kapom i šakom, što ne rezultira dobrim. – Danas u ovom poslu morate biti radišni, ali i bistri, znati svašta, vozila se mijenjaju, a zanimanje automehaničara nije dosadno, uvijek su tu noviteti, stižu sad i hibridna vozila, navodi pa dodaje da je njegov stav da se u ovaj smjer ne bi trebali upisivati oni s ocjenama manjim od četvorke.

Ferdinand Biličić kaže da je automehaničarski posao realno dobar, da ga zanima, a i otac mu je bio u mehanici.

Za Marka Banića odabir je bio jasan jer ga mehanika zanima cijeli život.

-“Raskapamo” motore, objašnjava nam i otkriva da razumije kad mu netko kaže da više nikad ne bi vozio “francuza”.

– Ah, sve je kod njih kontra, jako su komplicirani.

Meni je osobno najdraži AUDI, Mercedese još nisam radio, kaže Marko i poručuje:

– Nikad u ovom poslu nije dosadno, naučiš se raditi, uvijek imaš posla i dosta novaca.

Najmanje se kvare oni koji se najbolje održavaju

Sličnog je stava i Luka Blagojević. Automehaničarski posao ga zanima, znao je raditi s tatom, i sad to zna nekad, a kad ga pitamo koji se motori najmanje kvare, mudro zbori:

-Oni koji se najbolje održavaju.

Za Ozaljčanina Leona Blažinu izbor za automehaničara bio je normalan. Od malih nogu pomaže u obiteljskom poslu, vidi se tu u budućnosti i savjetuje:

– Ako motor održavate i pazite kako se vozi, može raditi dugo.

A onima koji tek razmišljaju što upisati, savjetuje automehaničarsko zvanje.

– Ako žele učiniti, saznati nešto novo, uvijek biti u akciji, to je to. Je malo “zmazano”, ali ruke se operu, a dobro se zaradi.