S pravom se toga pitamo čemu ili kome služe uopće policijska priopćenja i tko ih tako silno ŽpametanŽ sastavlja i daje takve u javnost.
Ukoliko informacija o razbojstvu mjenjačnice predstavlja važnu stvar za nacionalnu sigurnost, još bi bilo i razumljivo da se informacije o mjestu razbojstva taje. No, nekako ipak vjerujemo da u ovom slučaju nije stvar od nacionalne važnosti.
Smatra li policija da građani nisu dovoljno dorasli da bi saznali gdje se razbojstvo dogodilo ili da medije to ne bi trebalo interesirati?
Tko je sebi dao za pravo kriti takve podatke od javnosti, očito smatrajući kako bezvezno sročena rečenica o dvije nepoznate osobe, određenoj svoti novca i bez adrese razbojstva, treba zadovoljiti novinare na koje je policija ionako često ŽalergičnaŽ.
S obzirom na činjenicu da policijski rad plaćaju porezni obveznici, dakle građani, policija bi barem iz tog razloga, trebala imati minimum pristojnosti u priopćavanju okolnosti razbojstava. Osim ako ne kriju mangupe u svojim redovima. Jer, već smo više puta bili svjedocima kako se onima koji krše zakon, a dolaze iz ŽsustavaŽ gleda kroz prste, pokušava
zataškati slučaj, a informacije se daju na kapaljku. Ili, kad novinari ŽprovaleŽ aferu u njihovim redovima, oglašavaju se danima nakon toga, objašnjavajući svoju šutnju ili tajenje nebuloznim objašnjenjima u stilu Žu interesu istrageŽ i bla bla bla…
Stoga s pravom nakon ovog priopćenja na razini prvog razreda osnovne škole, možemo pitati:
Što to karlovačka policija uopće zna, zna li policija uopće koja je mjenjačnica opljačkana i što je ovakvim priopćenjem pjesnik htio reći?
Da je nesposoban, možda.