Ovo je karlovački COVID odjel: Pun je onih s upalama pluća, većina treba kisik, a osoblje radi u nenormalnim uvjetima

Svi pacijenti koji su na karlovačkom COVID odjelu, u donjoj zgradi karlovačke Opće bolnice, u srednje teškom su i teškom stanju. Danas tamo leži 47 osoba, uglavnom 70 do 80 godina starosti i većina ih je nepokretna i na kisiku.

– Svi pacijenti imaju opsežne upale pluća i većina je na terapiji kisikom. Dobivaju svu potrebnu terapiju – od antibiotske, antiupalne i druge potporne terapije.  Trenutno se o pacijentima brinu četiri liječnika infektologa koji su raspoređeni u dežurstva, a sudjeluju  i svi ostali liječnici Opće bolnice kao ispomoć u dežurstvima tijekom mjeseca. Sestre su raspoređene na dva kata, šest do sedam ih je u smjeni, znači ima oko 50 medicinskih sestara.

Riječi infektologa Luke Jerkovića zvuče kao još jedan uobičajeni radni dan zdravstvenih, ali i nezdravstvenih djelatnika u bolnici. Ipak, to nije baš tako.

Ekipa Radio Mrežnice i sama se u to uvjerila. Posjetili smo danas COVID bolnicu u Karlovcu.

Bez opreme se ne ulazi u COVID bolnicu

Ulaska u dio s oboljelima nema bez zaštitne opreme. Oblačenjem odijela, dvostrukih rukavica, naočala i vizira već mjesecima zaposlenima na infektologiji počinje svaki radni dan.

Glavna sestra Snježana Mirilović kaže da su uvjeti rada izuzetno teški, ali navikli su se već na nenormalnu situaciju.

Medicinske sestre i tehničari po 7 sati u odijelima, bez vode, hrane i obavljanja fizioloških potreba

-Sam proces oblačenja traje desetak minuta, a onda rade u odijelima dok ne naprave posao. To bude šest do sedam sati neprekidnog rada. One ne mogu ni jesti ni piti, ne mogu obavljati ni fiziološke potrebe. Ako se dobro “nariktamo” onda sve super stoji, ali ako je maska krivo postavljena onda dolazi do magljenja naočala, vizira… To su teški uvjeti rada, naglašava glavna sestra Mirilović.

O pacijentima koji su sada na odjelu, ali i svima koji su u proteklih osam mjeseci bili na odjelu, brine četvero liječnika infektologa i oko ukupno 50 medicinskih sestara – 6 do 7 po smjeni. Tu je i nezdravstveno osoblje. I spremačica koja iako je prošla šezdeset godina života, svaki dan radi pod punom opremom.

-Na ovom odjelu sam od trećeg mjeseca, kako je korona počela, svaki dan po četiri do pet sati. Ovako odjevena čistim, sve perem kao da i nisam u odijelu, ali nema ništa – ni piti, jesti, ništa, kaže nam.

Dok god se ljudi normalno druže po kafićima, tržnicama…naš trud se čini uzaludan

Prvi i drugi val epidemije značajno se razlikuju. Dok je od ožujka do lipnja u Karlovačkoj županiji bio ukupno 31 oboljeli, sada se ta i veća brojka samo u Karlovcu bilježi na dnevnoj bazi. Značajno je više i hospitaliziranih pacijenata, kaže dr. Jerković.

-Dnevno nam na hospitalizaciju dolazi pet do sedam ljudi od kojih su svi s upalom pluća, imaju potrebu za kisikom i oni bez zdravstvene skrbi ne bi mogli preživjeti. Možda se, kad se gledaju vijesti, ne čini da je to veliki broj oboljelih, umrlih ljudi, da zdravstvo i inače zbrinjava veliki broj pacijenata, ali problem je što su nama to dodatni pacijenti u odnosu na sav dosadašnji posao. A kapacitet zdravstvenog sustava je napravljen za uobičajene potrebe.

Osoblje nije lako, ali mole građane: Nemojte da nam trud bude uzaludan

Biti u odijelu kojeg djelatnici u bolnicama i hitnim službama svaki dan stavljaju na sebe kako bi skrbili za COVID pacijente nije ugodno. Maska je doslovno priljubljena uz lice, ne smije ju se dirati rukama kako bi se “pustilo malo zraka”. Ne možete obrisati nos, ispod nje se teško diše. Dodatno stisnuti odijelom možete doživjeti “neponovljivu” klaustrofobiju, hiperventiliranje i napad panike. Zato još jednom svaka čast svima onima koji to bez kukanja rade svaki dan

Dr. Jerković upozorava, ako se ovim tempom nastavi doći će do viška smrtnosti i kod onih koji nemaju COVID -19.

-Ostali pacijenti s drugim bolestima neće dobivati adekvatnu zdravstvenu skrb tako da je to možda veći problem nego sama korona, naglašava.

Zato još jednom moli građane da se pridržavaju svih propisanih mjera.

-Jednio zajedničkim snagama možemo učiniti nešto na smanjenju broja oboljelih, broja osoba koje završe u bolnici i broja umrlih. Ono što nas žalosti svaki dan je da ovdje na izmaku snaga, velikim naporom naše sestre i liječnici uspijevaju nekako održavati ovo stanje da ide na dobro, a onda kada izađemo iz bolnice vidimo da se ljudi normalno druže, ponašaju u kafićima, tržnici, dućanima… Onda se sav taj naš trud čini uzaludan, zaključuje dr. Jerković.