Jednostavnom poduzetničkom računicom Barišić objašnjava; jedan nezaposleni državu godišnje stoji 40.000 kuna. Zapošljavanjem bar 300 radnika, Pamučna bi na taj način državi uštedjela 12 milijuna kuna!
Barišiću je nejasno zašto nitko ne želi započeti s upravo ovakvim projektom kojeg on nudi. Država kao većinski vjerovnik je imala interes, nastavlja, no i dalje se pita zašto se ništa ne miče, zašto stoji ponuda koja je dobra. A vrijeme ide.
Stječe se dojam, kaže Barišić u ime svog konzorcija, da je nekome zaista stalo da ta Pamučna umre do kraja i da se ništa ne mijenja.
Barišić, iza kojeg je zavidni poduzetnički staž, kaže da mu je u interesu oživjeti Pamučnu, ali i Dugu Resu, jer 2 i pol godine živio je u tom gradu, bio dugoreški student. U tim pokušajima, razgovarao je sa svima – od lokalne vlasti do državne. Nažalost, sve je ostalo na lijepim riječima, bar što se razgovora s gradonačelnikom Baršićem tiče.
Ja kao poduzetnik, kaže Barišić, očekujem poduzetničku aktivnost u Dugoj Resi. No nje nema. A u biznisu je važno reagirati na vrijeme
Zato, već pomalo rezignirano, Barišić kaže da je možda vlasti i odgovornima i u Dugoj Resi i u županiji i u Vladi bitnije nešto drugo. Možda ih ne zanima 500 novih radnih mjesta u Pamučnoj.
A budućnosti za Pamučnu bi bilo. Konzorcij na čelu s ‘Jadranom’ i Barišić kažu da prostora za proizvodnju ima, a ima i tržišta – hoteli, bolnice, vojska. I jasno mu je da ulazak u Pamučnu i njeno oživljavanje ne bi bili laki. Barišić ima plan u 3 faze; održavanje postojeće proizvodnje, zatim proizvodnja čarapa u Dugoj Resi te dorada za tvornicu konca. No, očito je: za Pamučnu je zainteresiran ozbiljan i provjereni kupac, no ispada da u Dugoj Resi za njega nisu zainteresirani nimalo.