Skinut ćete im kapu nakon ovog priloga: Statičari prolaze “pakao”, nije lako reći nekom da ne može u kuću

Već tjednima statičari volonteri iz cijele Hrvatske su utjeha onima koji se moraju suočiti s činjenicom da njihov dom više nije siguran. Svjedoče reakcijama na koje nisu navikli niti su za njih pripremljeni jer nisu psiholozi. Ipak, psiholozi u tim trenucima moraju biti.

Kada smo ih prošli tjedan posjetili u stožeru u Glini i pitali pruža li njima netko psihološku pomoć, koordinator Igor Sušilović je kroz smijeh rekao da nemaju takve pomoći.

-Mi sami sebi pomažemo. Sve rješavamo kroz kavu i zagrljaj, osmjesi, to je ono što nas tjera dalje.

To, međutim nije bilo dovoljno. Angažirali su stručnjake koji su im jučer u glinskoj osnovnoj školi organizirali prvu u nizu psiholoških radionica.

Sramežljivo zatražili pomoć

-Mi smo im ponudili pomoć kad su oni zatražili psihološku pomoć za jednog od ljudi koji je bio na terenu. Pitali su nas onako sramežljivo možemo li je i njima pružiti. Naravno da možemo, ako to radimo, ako obilazimo sve ljude koji su stradali, kako ne bi pomogli i pomagačima jer u principu i pomoć pomagačima je isto jako, jako potrebna.

Rekla je za Radio Mrežnicu psihijatrica Azijada Srkalović Imširagić iz Neuropsihijatrijske bolnice “Dr. Ivan Barbot” Popovača.

Slike s terena spremamo u bukse, vraćat će se poslije

Da su pod dojmom svega što vide potvrdili su nam i statičari.

-Bilo mi je dosta teških situacija i baš je to kad ste nepripremljeni na nešto je problem. Dođu i nekakve asocijacije, ali koliko sam shvatio manje više svatko ima takvih susreta. To je nešto što vam stoji negdje i mislim da to čovjek posprema u neku buksu iza sebe. Vjerojatno će se te slike poslije vraćati, sada smo previše u adrenalinu, kaže Josip Vidović, statičar iz Zagreba.

-Bude svašta, ljudi svakako reagiraju. Pusti se i koja suza, radi drugih ljudi, ne radi sebe, shvaćate, dodaje Anita Malović, arhitektica iz Karlovca.

-Ljudima je teško, ostali su bez svega, žive u garažama. Neki se neće vratiti u kuće iako su sigurne, govori njen kolega građevinar Kristijan Fištrović.

Na glinskom području i po 10 statičara iz Karlovačke županije, pokrivaju prostor prema Karlovcu

Njih dvoje djelatnici su Karlovačke županije i na glinski teren su stigli nakon poziva županice i stožera stručnjacima za pomoć.

-Mi u ovom trenutku cijelo vrijeme na raspolaganju imamo oko 23 ljudi. Minimalno 10 ljudi na dnevnoj bazi idu na područje Gline, dio na Petrinju, ali i u smjeru Karlovca tj. Topuskog, Gvozda, pojasnila je županijska pročelnica Marina Jarnjević.  Suradnju s karlovačkom ekipom hvali i Sušilović. – Spasili su nas, pomažu jer bez njih bi jako teško pokrili područje od Gline do Karlovca. Strašan posao rade i strašna im je statistika.

Posao svakodnevno koordiniraju s ekipom iz Gline, čak imaju i svoju whats app grupu i sve dogovaraju dan unaprijed. Bit će to za sve inženjere, na sreću,  iskustvo koje do sada nisu imali priliku stjecati.

-Vidimo kakve se stvari događaju i zbog čega. Naravno, potres je kriv, ali zbog loše izgradnje. Da je sve skupa napravljeno prema pravilima po kojima je trebalo biti mislim da do ovoga u takvom omjeru ne bi došlo.

Pri obilasku kuća njihov zadatak je pregledati objekt izvana i po potrebi iznutra i potom donijeti odluku – bijela, zelena, žuta ili crvena naljepnica.

-Teško je samo na pogled ocijeniti, ali ako nismo sigurni, ako je to neka granična vrijednost uvijek se daje ocjena više. To je i logično jer to ugrožava nečiji život i ne možemo se s tima zezati, dodaje Fištrović.

Zelena naljepnica na kući, ali spavanje i dalje u kampici – strah je prevelik

Kuća Marice Martić u Dragotini dobila je zelenu naljepnicu, ali uz preporuku da ne ide na tavan i pod terasu koja spaja kuću s garažom. Paziti mora i na zabatni zid koji je popucao, a morat će napraviti i novi dimnjak.

-Sama sigurnost u prizemlju i na katu vam nije upitna, možete boraviti, kažu joj statičari. No, ona, iako sretna da kuću ne treba rušiti, kaže kako će i dalje spavati u kamp kućici.

-Bojim se jako. Da više ne trese bez problema živiš, radiš kako je bilo, ali kad to svako toliko pomalo trese. Strah je veći od ičega, kaže nam Marica.

Zamislite da morate nekome reći da ne smije u svoju kuću

Ovakve reakcije, ali i puno teže statičarima su svakodnevica koju nisu očekivali. Zato psihološku pomoć pozdravljaju i objeručke prihvaćaju.

-Zamislite da morate ići kao prvi u porušenu kuću ili u neku koja nije potpuno porušena i ljudima reći da u njoj ne smiju biti. Bilo tko tko je u toj poziciji da to treba reći mora imati veliku psihološku snagu i sve ostalo, naglašava psihijatrica Srkalović Imširagić.

Statičari će od sada imati na raspolaganju redovitu psihološku pomoć, jednom tjedno.

-To je ono što nam je trebalo, zaključuje Sušilović.