Radio Mrežnica
Podijeli

Sklonište mora opstati!

Karlovačko sklonište za žrtve nasilja mora raditi i dalje – jedino je oko čega se slažu još uvijek zaposlenica ‘Koraka’ Jasna Grbačić i koordinatorica ove udruge koja 10 godina vodi sklonište Sadika Zvirkić. Tvrdnje o svemu ostalom što se u sigurnoj kući i udruzi zbivalo – dijametralno su im suprotne.

Mobbing, zlostavljanje, nestale donacije…

Tako je Grbačić, koja je 6 godina vodila Sklonište, na današnjoj pressici iznijela teške optužbe o radu ‘Koraka’ i Skloništa, prozvala ih za mobbing nad sobom, ali i za zlostavljanje žena, korisnica Skloništa, koje, po njenim i riječima bivših stanovnica Skloništa, ne smiju van kad žele, moraju obrađivati vrt, ne dobivaju novac za izradu svijeća ni obavljene poslove čišćenja.

Također, naveli su Grbačić i njezin suprug, donacije – od odjeće do namještaja, nisu završavale kod žena kojima su namijenjene, stolarija od 15.000 kuna nije ugrađena u sklonište, 300 jogurta završilo je u smeću, a Grbačić je, naglašavajući da politike u cijeloj priči nema, o svemu odlučila progovoriti u petak, nakon što je 15 minuta čekala da joj netko otvori vrata Skloništa.

Prijava policiji

Isti dan su i dokumentaciju koju imaju odnijeli u policiju, iako za ono što su danas na pressici iznijeli Jasna Grbačić zna dulje od godinu dana.
– Ja osobno unazad godinu i pol, kad je moj suprug naišao na nešto; međutim, to je bilo ‘ono’… U petak, prva misao, kad je puklo, bila mi je gđa Ankica Lepej, treba ti nešto konkretno. Dobivala sam poruke u toplicama, ali ih nisam ozbiljno shvaćala: vraćajte se, mi bježimo iz Skloništa… Međutim, nakon što sam se vratila u Karlovac, priče koje sam čula nisu bile ugodne. Razgovarala sam sa suprugom, nešto se poduzeti mora, nešto će puknuti, a onda i ja idem odgovarati jer sam prešutjela ono što sam vidjela. I od 1. ožujka, kad sam počela raditi, suprug je uspio nabaviti računa, ja sam počela pisati dnevnik kod kuće i bilježiti stvari koje se dešavaju dolje, istovremeno sam se probala sjetiti nekih stvari od prije, uspjela sam i taj njihov famozni dnevnik kopirati, a u njemu se vidi koliko je žena bilo – ispričala je Grbačić.

Bivše korisnice Skloništa Sofija Pavić, Fanika Rupčić, Jasminka Magdić te još dvije žene ispričale su da nisu smjele izlaziti iz Skloništa kad su htjele, kao ni djeca da bi se igrala s drugom djecom, da, iako postoji službeni auto, jedno je dijete nakon operacije slijepog crijeva, autobusom i pješice se vraćalo u Sklonište, a da su one, nakon par mjeseci illi par godina, odande otišle jer više nisu mogle izdržati.

Gospođa, koja je iz Skloništa izašla prošli četvrtak, tvrdi da tamo nema više nikog.
– Viđanje oca je bilo zabranjeno jer može dijete oteti. Nisam ih izvela jer nisam smjela. Iako je bio zlostavljao, mislim da ih je imao pravo vidjeti; otac im je, kakav bio. U skloništu je pakao! Ne pomažu ženama koje imaju jedno dijete, a kamoli više. Donacija je bilo, ali kad su žene odlazile, nisu im imali što dati – kazala je gospođa koja tvrdi da je posljednja iz Skloništa izašla.

‘Da nije bilo Skloništa, ne znam gdje bih danas bila’

No, bivše korisnice Skloništa Ivana Gršak, Biljana Barešić i Barbara Kos stale su u obranu ‘Koraka’ i tvrde da nikakvog zlostavljanja u Skloništu nije bilo, da su same tražile da nešto rade pa su tako obrađivale vrt, okrečile prostorije u kojima borave i izrađivale svijeće. Pričaju kako ih je u skloništu bilo puno, a Ženska grupa ‘Korak’ im je pružila svu moguću pomoć.

U svakoj kući, kažu, vrijede nekakva pravila pa i u Skloništu, i stoga je sasvim normalno da u sobi u kojoj su obrišu prašinu.
– Sve što smo radile, radile smo samoinicijativno, a ne jer nas je netko tjerao. Normalno da ljudi gdje god žive nešto moraju stvarati i pomoći u funkcioniranju toga. Ne znam kako je to; zar smo trebale tamo doći, leći, najesti se, još bi nam netko ručak trebao skuhati?!. Imale smo vrt i sve što smo sadile, mi smo koristile, kuhale svojoj djeci; uređivale smo dvorište, nama je bilo ljepše. Jasna nam je znala doći i reći da je red da se uredi, radi nas samih. Ne znam što je tu cilj, ali da nije bilo Skloništa, ne znam gdje bih danas bila i kako bih završila – naglasile su.

Ustvrdivši da je u Skloništu 5, blago rečeno, uplašenih žena s djecom, Sadika Zvirkić odbacila je optužbe na račun ‘Koraka’, naglasivši da su priznanja za rad dobili i s nacionalne razine, a sve obavljene revizije pokazale da posluju zakonito.
– Ako Jasna Grbačić opet zatreba pomoć, kome će se ovaj put obratiti – upitala je Zvirkić, uvjerena da je nekome cilj zatvaranje Skloništa, što će imati pogubne posljedice.

Cilj: zatvaranje skloništa?

– Mogu misliti koliko će žena sada osjetiti nesigurnost dolaska i traženja pomoći! Sad će žene trpjeti nasilje i neće se javljati za pomoć, što je jako opasno, najgore za djecu. Očito neke osobe o tome ne vode računa. Mislim da je ovo toliko nehuman potez da ne mogu vjerovati da u takvom društvu živimo! Nebitno je da li ‘Korak’ vodi Sklonište, je li Sadika tu; cilj je valjda da se to zatvori ili napravi prenamjena! Kome i zašto? Je li problem što se žene imaju gdje maknuti od nasilja ili ga trebaju trpjeti kao do sad – pokrivat ćemo tepihom? Činjenica je da, od kako je otvoreno, nije bilo niti jednog incidenta, propucavanja trbuha kao što je bilo prije. Mislim da neću odustati i da imam podršku na nacionalnom nivou jer smo lani i Grad i mi dobivali podršku za to što smo radili – izjavila je Zvirkić, najavivši tužbu za klevetu i otkaz Jasni Grbačić.

Portal Radio-Mrežnica unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više na Prihvati Čitaj više