Slunj je krasan i ugodan. Ipak mladi odlaze, a tiho se u kraj uvlači i apatija

Rastoke, prekrasna priroda, blizina mora i velikih gradova, samo su neke vrednote koje Slunj pruža svojim građanima. Kako je tamo živjeti, u čemu se uživa a što žele promijeniti, Slunjani su ispričali za Radio Mrežnicu.

Pa, Slunj je naše krasno mjesto, započinje tako razgovor direktno sa svojih rodnih ulica, Tone Butina.

Ovdje je rođen, proveo djetinjstvo, odrastao i započeo svoju karijeru, a uskoro ga očekuje i penzija:

– U 11. mjesecu odlazim u mirovinu. Nadam se da ću i dalje dugo živjeti ovdje i uživati u ovom prekrasnom Slunju.

Korana i Rastoke, blizina mora, kao i velikih gradova, a istovremeno prekrasna priroda, mir i spokoj, idealna su kombinacija koja u ovim godina paše Toni.

Slunj u centru svijeta

– Na koju god stranu se okreneš, mi smo u centru. Pa onda, možemo reći da smo i u centru svijeta, šali se.

Što se tiče ekonomije i gospodarskog razvoja, kaže, o tome neće. Posao je to za gospodarstvenike.

A osim što je u centru svega, Slunjani za sebe voli isticati da su vrlo gostoljubivi.

– Ljudi dobre naravi, pozitivni, uvijek pristojni i gostoljubivi. 2019. godine to je i dokazano kada je Slunj osvojio drugo mjesto kao najgostoljubiviji grad na svijetu, ponosno kaže Tone.

Jednom riječju, svoj Slunj ne bi mijenjao ni za šta.

Srce i duša su mi tu

Riječi su to kojima bi opisao svoj grad i Vedran Božičević. 

– S mog gledišta, Slunj je lijep, siguran i ugodan. Posebice za nas koji imamo djecu. Slunj pruža mir i sigurnost i to se uvelike cijeni.

S druge strane, prisutni su i negativni aspekti, kao i u svakom gradu. Prije svega, govorimo o nedostatku događanja, onih kulturnih, zabavnih, edukativnih, bilo kakvih.

Kaže Vedran, kada se nešto i događa, to je nešto sitno, a ljudi čak niti na to ne dolaze. Mišljenja je, valjda je lakše ne potruditi se doći i kasnije kukati kako se ništa ne dešava.

Prostora za napredak svakako ima: – Ide u dobrom smjeru, ali može se tu još puno više.

Na pitanje razmišlja li o odlasku u veći grad gdje ima puno više mogućnosti i opcija, sigurno odgovara kako na to nije niti pomišljao:

– Osobno, ne. Moje srce je tu, moja duša je tu, ovdje me vuče. Tu ću i ostati.

Apatija u Slunju?

Ipak, ne dijele svi tako pozitivna mišljenje. Puno mladih je otišlo iz Slunja, obitelji ne vide budućnost i svrhu ostanka, a vidi se to po praznim i napuštenim ulicama.

– Glavni problem je egzistencija. Ja sam sretan što sam uspio i nemam problema u tom području, ali puno mladih je otišlo odavde jer nemaju egzistencijalne uvjete.

Gledajući širu sliku, u Slunju je zavladala apatija.

Brojni građani, s kojima smo pričali, nisu željeli pred mikrofon. Kažu, nemaju što lijepoga za reći, nezadovoljni su, a neki od njih su jednostavno samo razočarani.

L. Grčić