Svjetski je dan braka, sve manje njih sklapa brak

Druge nedjelje u veljači obilježava se Svjetski dan braka, s ciljem da se istakne značenje zajednice žene i muškarca kao temelja obitelji, tj. one zajednice koju je zamislio i posvetio sam Stvoritelj.

Svjetski dan braka proistekao je iz inicijative Svjetskih bračnih susreta. Kao ideja svoje izvorište ima u godini 1981., kada su neki parovi iz Baton Rougea, drugog po veličini grada američke savezne države Louisiane, predložili gradonačelniku, guverneru i biskupu da se na spomendan svetog Valentina, 14. veljače, proglasi događaj pod nazivom „Vjerujemo u dan braka“. Tu je ideju prihvatila i promovirala nacionalna organizacija Svjetskih bračnih susreta, tako da su već naredne godine 43 guvernera prihvatila prijedlog, a ideja se proširila i u nekoliko američkih vojnih baza izvan SAD-a, piše Vjera i djela.

Iduće godine – 1983. – inicijativa je promijenila naziv u Svjetski dan braka, a određeno je da se slavi druge nedjelje u veljači. Godine 1993. papa Ivan Pavao II. podijelio je svoj apostolski blagoslov na Svjetski dan braka i time je on postao još više vezan uz Crkvu, iako je to zapravo bio od samoga početka.

Četvrtina rođene djece rađa se izvan braka

Svjetski dan braka prigoda je da se intenzivnije govori i promišlja o dostojanstvu bračnog veza.

Sve je manje onih koji sklapaju brak te da se on češće sklapa tek poradi zajedničkog djeteta. Tako se oko ¼ ukupno rođene djece u Hrvatskoj rađa izvan braka, što utječe na činjenicu da će se dio njih vjenčati u crkvi tek po rođenju djeteta, ponekad spajajući krštenje s vjenčanjem. Ako tome pridodamo podatak da mnogi sklapaju ženidbu zato jer je dijete već na putu, dolazimo do poraznih podataka po kojima razaznajemo da se značenje braka i obitelji vrlo slabo poznaje, a još manje živi. S obzirom da je prosječna dob stupanja u brak kod žena 27, a kod muškaraca 32 godine, ne bi se smjelo takvo stanje opravdavati mladošću i životnim neiskustvom. Uz to, zabrinjavajući su i podaci da se sve manje sklapaju crkvene ženidbe, a tome su uzorci višestruki i vjerojatno sustavno nedokučivi. Jedan od najvažnijih je međusobno nepovjerenje, odnosno izostanak izravne obveze da će jedno drugome biti vjerni do smrti, nego se brak promatra u svjetlu dok traje – traje, kao i u svjetlu ostavljanja prostora da se u budućnosti lakše sklopi eventualan crkveni brak, piše Bitno.net.