U epidemiji smo šećerne bolesti, a žeđ, učestalo mokrenje, zamućen vid simptomi su koji ukazuju da treba ići k liječniku

Već smo duže vrijeme u epidemiji šećerne bolesti i to se s pravom može reći. Ipak, ukoliko se pravilno tretira,  oboljeli jednako dugo žive kao i drugi koji bolest nemaju. 

Poručuje to dijabetolog i endokrinolog dr. Dragan Božičević iz dugoreške Specijalne bolnice naglašavajući i da je vrijeme covida dodatno tome doprinijelo jer su kronične bolesti otišle u drugi plan, no nisu se povukle.

Prema službenim podacima danas u Hrvatskoj živi oko 400 tisuća dijabetičara, a smatra se da ih je još oko 100 tisuća neotkriveno.

– To je ogroman broj na broj stanovnika, a ako se ovi trendovi nastave, to znači da u Hrvatskoj svako deveto novorođeno dijete će dobiti šećernu bolest tijekom života i to je pomalo zastrašujući podatak, navodi dr. Božičević.

Sve je više “šećeraša” u našim obiteljima, okolini, no dijabetičari se te dijagnoze ne trebaju bojati. Naime, sa šećernom bolesti se kvalitetno živi, a tretira li se na pravi način, jednako dugo se živi kao i oni koji tu bolest nemaju.

Što su ljudi stariji, to je više onih koji obolijevaju od ove bolesti, navodi dr. Božičević i podsjeća na dva tipa dijabetesa. Prvi se javlja u dječjoj dobi najčešće, ali može i u mladenačkoji i odrasloj. Djeca tako obolijevaju od dijabetesa tipa 1 što je autoimuna bolest.

Čim prije dijagnosticirati šećer, to bolje

Danas se i kod odraslih sve češće razvija ovaj tip 1, a bitno je takvog pacijenta prepoznati. Tip 2 ipak je puno učestaliji, bolest nastupa postepeno i više je vezana uz nasljeđe.

-Tu je bitno dijagnosticirati i započeti liječenje, ali i prije razvijanja simptoma. Zato je šećer uz tlak tihi ubojica. Kad već imamo granične vrijednosti šećera u krvi, to bi trebao biti alarm, treba konzultirati liječnika.

Znakovi povišenog šećera su i učestala žeđ, pojačano mokrenje, gubitak na težini, a to se već danas smatra kasno otkrivenim dijabetesom.

Ako se jednom godišnje rade rutinski laboratorijski nalazi, onda se bolest dijabetesa puno prije dijagnosticira, uz već uobičajene preglede. Dođe li do otkrivanja bolesti kasnije, to i komplicira liječenje.

Dijabetes je poremećaj metabolizma ugljikohidrata, ali i masti i proteina, dodaje dr. Božičević.

– Osim što bolesnici trebaju brinuti o vrijednostima šećera u krvi, treba brinuti i o vrijednostima masnoće u krvi jer dijabetičari najčešće umiru od srčanog ili moždanog udara. Naime, nekako je prva asocijacija na šećer gubitak vida, bubrežne funkcije, ekstremiteta, no umire se od srčanog i moždanog udara.

Stoga pacijenti se često opiru uzimanju lijekova za masnoću i boje se, ali to treba prihvatiti kao takvo.

Najčešći simptomi šećerne bolesti su:

• žeđanje i suhoća usta,
• učestalo mokrenje,
• neobjašnjivi gubitak težine,
• pojačana glad,
• zamućen vid,
• umor i iscrpljenost,
• trnci u stopalima,
• sporo cijeljenje rana i infekcije.