U Hrvatskoj raste broj autistične djece: Važno je da roditelji prihvate svoje dijete

Nas roditelje djece s autizmom izjednačavaju kao roditelje umrle djece. Prolazimo kalvariju od tri godine prihvaćanja. Društvo očekuje da se djeca s autizmom prilagode, ali to je nemoguće.

Poručuje to Snježana Čop, majka autističnog dječaka i predsjednica karlovačke Udruge Zvončić u povodu Dana svjesnosti o autizmu.

Uzroci autizma još uvijek su nepoznati, postoji cijeli niz faktora koje znanstvenici i dalje istražuju. Sutra se obilježava Međuarodni dan o svjesnosti o autizmu, a danas su u školi Braće Seljan organizirane radionice kojima se želi skrenuti pozornost na ovu teškoću i važnost ranog otkrivanja.

Važna je rana intervencija koja može poboljšati stanje djeteta za čak 70 posto. Prije nekoliko godina isticalo se da je više dječaka s autizmom, a sada se taj omjer smanjio. Iako je manje djevojčica s teškoćama, njihova oboljenja su teža.

– Kod djece s autizmom do treće godine se ne prepoznaju simptomi, osim ako se radi o težim slučajevima, tada se otkriva oko druge godine života. Nas roditelje djece s autizmom izjednačavaju kao roditelje umrle djece. Prolazimo kalvariju od tri godine prihvaćanja, objasnila je Čop.

Roditelji su i u strahu i u neznanju

Nažalost, postoje slučajevi kada roditelji ne prihvate pomoć udruge, ali Čop objašnjava da to nije jer ne žele, već zbog straha i neznanja. Dodala je da svaki roditelj rodi dijete s željom da se normalno razvija te da nitko ne može predvijeti teškoće s kojima se mogu susresti.

Moj Petar ima 16 godina i ne želim raditi razliku između njega i svoje ostale djece. Ja mu pristupam kao da je bez teškoće. Nekad se savjetovalo da dijete s autizmom ima svoju sobu i svoj kutak, međutim je li to život? On kad izađe na ulicu to pravilo ne vrijedi, a meni kao roditelju je najvažnije da bude što sličniji vršnjaku, a ne da ga izdvajam.

Društvo očekuje da se dijete s teškoćama prilagodi, objasnila je Čop, ali i dodala da je to nemoguće. Djeca s autizmom doživljavaju podržaje drukčije od ostalih, a iako se razlikuju u percipiranju okoline, Čop je naglasila da su i oni osobe kao i drugi.

-Zamislite da imate u cipeli kamenčić i da se očekuje da plešete balet? Da, to se može, ali s kojim naporom, zapitala se Čop.

Podrška sustava je sve bolja i bolja, prije nije bilo toliko djece s teškoćama, a kamoli s autizmom. Točan broj se ne zna, jer je bolest nekim roditeljima sramota te se autizam prekriva i prikazuje kao komunikacijske teškoće.

Djecu se ne smije nikako odvajati od ostalih, možda netko ima drukčijih senzornih teškoća, ali to što ima autizam predstavlja određenu okolnost, ali oni su djeca kao i ostali.

-Na taj se način radi šteta djetetu, a upravo zbog toga Zvončići pozivaju da dođu da se napravi procjena. Ako se procjeni da je potrebna intervencija, na roditeljima je hoće li je prihvatiti ili ne. Stručni timovi odlaze u vrtić i djeca koja su u rizićnijim skupinama dolaze, ako roditelj želi na dodatnu procjenu da bi se na vrijeme otkrila dijagnoza, kazala je Čop.

Lana Belavić