Doktor Vladimir Bauer glavni inicijator oživljavanja ovoga kluba, kaže kako je “u Karlovačkoj županiji svake godine 20-ak novootkrivenih tumora grla”.
– Koliki je ukupan broj pacijenata s tumorima laringsa u Karlovačkoj županiji je podatak koji ne možemo točno reći jer ne postoji epidemiološki točno utvrđen broj. Mogu reći da srodni tumori tumorima grla poput tumora jezika, ždrijela, gornjeg dijela jednjaka i usta, koji svojim liječenjem također nekada rezultiraju defektom kao i kod laringektomiranih pacijenata, sve skupa ih ima 40 do 50 novootkrivenih u županiji tijekom jedne godine, tako da je to zapravo, značajan problem – naglasio je dr. Bauer.
Najvažniji simptom tumora grla je dugotrajna promuklost.
– To je jedan od najranijih i najbitnijih simptoma, uz to dolaze bolovi i tegobe pri gutanju. Ali promuklost vodimo kao jedan od najvažnijih simptoma, tako da se smatra da bi svatko tko je promukao duže od mjesec dana zavrijedio jedan ORL pregled na kojem se onda većina tumora može otkriti – dodao je Bauer.
Karlovački Klub bit će dio Lige laringektomiranih pacijenata Hrvatske. A nakon zagrebačkog, riječkog, bjelovarskog, čakovačkog, pulskog i splitskog, karlovački klub prvi je kojem je na čelu žena.
Za predsjednicu je, naime danas izabrana Danica Pavlić. Operirana je prije tri godine, a danas kaže kako nikad nije klonula duhom, te da vjerovali mi ili ne, za razliku od prije, sada i pjeva.
– Mi pjevamo, evo nema dugo pjevali smo na 40. godišnjici zagrebačke Lige protiv raka. Prije operacije nisam pjevala jer nisam imala ni malo sluha – pojasnila je Pavlić kazavši kako laringektomirane osobe i nakon operacije mogu nastaviti normalno živjeti. “Operacija nije kraj nego novi početak”.
– To je drugi početak života, te druženje, te ljubav čovjeka prema čovjeku, živimo zadovoljni – naglasila je Pavlić.
Najmlađi laringektomirani u Hrvatskoj je Zoran Čeliković. Glas je izgubio sa 27. godina. Najteže mu je kaže bilo ponovno učiti govoriti, međutim uspio je. Danas, šest godina kasnije, tajnik je zagrebačkog kluba.
– Sa 27. godina izgubio sam, antibiotici nisu pomagali. Jedan pregled, drugi, treći i na kraju sam završio na operaciji. Od tada ponovo sam učio govoriti. To je bilo prije šest godina. Govorni organ u cjelosti mi je odstranjen, pa sam morao učiti slovo po slovo. Ovaj govor što čujete je govor iz jednjaka tzv. ezofagijalni govor. Znači, bez proteze, bez ičega. To nije teško nego je samo problem skužiti taj sistem i na koji način nešto reći, a da to drugi mogu čuti. Svi mi znamo što reći, samo kako to izvući da se to čuje… – rekao je Zoran koji bez obzira na svoju bolest ili hendikep i dalje radi kao konobar u jednom zagrebačkom kafiću.
Dok ne dobiju svoje prostorije, članovi karlovačkog Kluba laringektomiranih i svi oni koji se žele učlaniti, sastajat će se na Odjelu uha grla i nosa, u podrumu karlovačke Bolnice. Sastanci će se održavati svakog zadnjeg četvrtka u mjesecu u 15 sati, a prvi će biti 31. siječnja iduće godine.