Ukrajinci Ivan i Igor u Karlovcu 1919: Teško proživljavamo rat i samo želimo da prestane. U Karlovcu su nas odlično prihvatili

Ivan Matyazh i Igor Medynskyy Ukrajinci su na ‘privremenom radu’ u Nogometnom klubu Karlovac 1919. Splet okolnosti, izazvan ratom u njihovoj domovini, doveo ih je u grad na četiri rijeke.

Vrijedno treniraju, bore se u ‘plavo-bijelom’ dresu, svakodnevno su u kontaktu s obitelj u Ukrajini, nemaju ništa protiv ostanka u klubu i nakon završetka sezone, a najviše od svega žele da rat završi.

Ivan iz Donjecka, Igor iz Ternopilske Oblasti

Iz kojeg ste dijela Ukrajine?

Ivan: Rođen sam u Donjecku, ali već neko vrijeme sam u Kijevu.

Igor: Ja sam rodom iz Ternopilske Oblasti, živim u Kijevu zadnje četiri godine.

U vašoj domovini već više od dva mjeseca bijesni rat. Gdje su vaše obitelji?

Ivan: Roditelji su ostali u Kijevu. Žena je ovdje sa mnom.

Igor: Moja žena i dijete trenutno su u Ternopilu, mjestu gdje sam rođen, kod mojih roditelja. Cijela je obitelj trenutno u Ukrajini.

Kada ste otišli iz Ukrajine?

Ivan: Otišli smo 11. veljače u Tursku na okupljanje sa klubom Obolonom iz Kijeva. Okupljanje je trajalo do 6. ožujka, u međuvremenu je počeo rat i nismo se vratili natrag.

Igor: Isto. Bili smo u istom klubu.

Jeste li u kontaktu s obitelji i prijateljima?

Ivan: Naravno. U svakodnevnom smo kontaktu sa svojom obitelji.

Igor: Stalno ih zovem, kako bih čuo kako su, što se kod njih događa, jer je tamo teška situacija. Potrebno je uvijek biti u kontaktu, kako bi znali točnu situaciju.

Kako je došlo do vašeg dolaska u Karlovac 1919?

Ivan: Prije pet godina igrao sam u Hrvatskoj, u Istri iz Pule, i direktor Darko Podnar nas je kontaktirao u vezi s ratom, rekao je da, ako je potrebna pomoć, možemo računati na njega. Da ima klub u koji možemo doći. Mi smo to prihvatili i on je sve organizirao, za što mu veliko hvala.

Igor: Vanjku (Ivanov nadimak) je nazvao direktor i interesirao se za nas. Ja sam bio u Poljskoj, Vanjka u Njemačkoj, i odlučili smo da budemo zajedno i dođemo u klub.

Igore, jesi li ti već bio u Hrvatskoj?

Igor: Ne. Ja sam prvi put u nekom inozemnom klubu. Cijela moja dosadašnja karijera je bila u Ukrajini.

Hrvatska je lijepa, ljudi dobri

Što ste znali o Hrvatskoj prije dolaska?

Ivan: Ja sam već bio tu i Hrvatska mi je ostala u lijepom sjećanju. Hrvatska je jako lijepa država. Ljudi su jako dobri, uvijek pomažu i zainteresirani su za situaciju, brinu se.

Igor: Ja sam znao za nogometnu Hrvatsku više nego ovako. Znao sam da je Hrvatska turistička država i da ima dobar nogomet.

Ovdje ste nešto više od mjesec dana. Jeste li upoznali grad?

Ivan: Inače nismo puno obilazili grad, eventualno samo se prošetali po centru. Sada je sve zeleno i lijepo mi je tu. Grad nije velik i, kako smo se šetali, upoznali smo ga bolje.

Igor: Grad nam se jako sviđa. Tih je. Obiteljski grad.

Kako se osjećate u klubu, jesu li vas suigrači dobro prihvatili?

Ivan: Sve je super. Sve je dobro. Svi se interesiraju oko situacije. Brinu se. Sve je s ekipom i trenerima super.

Igor: Ekipa nas je jako lijepo primila, računajući da smo jedini stranci ovdje, legionari. Dečki su dobri i jako su nas lijepo primili. Nije nam smetao ni jezik ni klima da se brzo naviknemo na ekipu.

Jeste li zadovoljni dosadašnjim igrama u ‘plavo-bijelom’ dresu?

Ivan: Rezultate ćemo na kraju sezone ocjenjivati. Imamo cilj i zadaću koju ekipa iziskuje. Naravno, želimo pomoć ekipi. Sada smo se navikli i moramo dati rezultate. Mislim da će sve biti u redu.

Igor: Naravno, nismo zadovoljni sa svakom utakmicom, jer nismo sve utakmice pobijedili. Generalnom slikom smo zadovoljni jer postoji dobar način igre ekipe i većinu utakmica koje smo igrali smo dominirali. Stil igre nam se sviđa. Ako ćemo igrati dominirajućim stilom, rezultati će doći.

Pamić je super trener, dobro motivira

Kakav je Igor Pamić trener?

Ivan: Super! Jako dobro motivira. Ujedinjuje ekipu i to se vidi na terenu.

Igor: On je jako dobar trener. Profesionalac. Zna što želi. Sve drži u željeznoj šaci, kako bi sve bilo ozbiljno, zato i dolaze rezultati. To mi se sviđa.

S kojim se igračem najbolje slažete na terenu?

Ivan: Sa svima smo u svlačionici dobri. Sa svima pričamo. Ovdje je ekipa ujedinjena, svi su sa svima u dobrim odnosima. Nema toga da se netko odvaja. Stalno smo zajedno.

Igor: Slažem se. Isto.

Obojici vam ugovori s klubom ističu 30. lipnja ove godine. Kakvi su vam planovi za dalje? Hoćete li ostati u Karlovcu ili ćete potražiti neki novi angažman?

Ivan: Još nismo razmišljali o tome. Sada želimo pomoći ekipi. Ovisit će i o situaciji u Ukrajini. Ovisit će i o ugovoru s Obolonom iz Kijeva. Hoće li biti prvenstva sljedeće sezone. Sve će ovisiti o prvenstvu Ukrajine i kako ćemo ovdje završiti sezonu. Ako će sve biti dobro, ako ćemo biti potrebni, zašto ne bi i ostali.

Igor: Naravno, sve ovisi što će biti u Ukrajini i mi bi, naravno, htjeli igrati kod kuće, u našoj rodnoj državi. Ali ako se situacija ne popravi, ovdje nam se sviđa. Sviđa nam se trener i predsjednik. Nismo protiv toga da ostanemo i da izvršavamo zadaću dalje.

Žele se vratiti u Ukrajinu

Planirate li se jednog dana, kad se smiri situacija, vratiti u Ukrajinu?

Ivan: Naravno! Računamo da će se sve tamo smiriti i završiti. Sve teško proživljavamo. Brinemo se za domovinu. Vidjet ćemo kako će biti s nogometom. Glavno da završi rat, a dalje ćemo vidjeti.

Igor: Naravno, najvažnije je da završi rat i da ljudi više ne umiru. To nam je najvažnije. A kako ćemo dalje, to je sporedno pitanje. Ne razmišljamo o tome, već kad će sve to završiti.

Recite nam za kraj nešto na hrvatskom?

Ivan: Hvala lijepo.

Igor: Drago mi je.

(razgovarao: Gordan Tomičić)