Valentova peta knjiga dokaz pobjede života nad smrću: Bilo je ili on ili ja, zbog silne podrške i ljubavi nisam mogao odustati. Šesta? Nikad se ne zna

Nakon dva desetljeća pisanja i 13 godina od objavljivanja prve knjige ¨Ministranti vanjskih poslova¨ na red su došli radovi nastali neposredno nakon opasne prijetnje u obliku moždanog udara koji ga je zadesio krajem 2022 godine. Damir Valent Dado u svojoj petoj knjizi S(i)jed(n)i pet(5) govori o svojoj pobjedi života nad smrću u svom stilu, kao i povratku među žive i radište.

Sam naslov knjige igra je riječi, otkriva nam Dado, jer riječ je o njegovoj petoj knjizi odabranih kolumni i priča koje objavljuje na RM portalu, srebrnastoj boji njegove kose, ali i činjenici da nikada u životu za vrijeme školovanja nije prošao “s pet”, pa je to ispravak silnih vrlo dobrih prolazaka.

– Knjiga je nastala kao i sve dosada knjige čiji su (o)blozi objavljeni na portalu Radio Mrežnice. Osim jedne, a to je priča koja se našla na kraju knjige, “Kašmir”. Ta priča bila je poslana na jedan natječaj, međutim, nije prošla. Međutim, priču je svakako bilo šteta baciti. Imao sam i dilemu da ju nadopunim i pretvorim u roman jer je već ovakva zauzela 50 stranica. Odlučio sam ovako. Riječ je u aktualnoj temi koju gotovo pa svakodnevno obrađujemo na radiju, o migracijama. U priči su oslonac bile pjesme njemu omiljenog banda ¨Led Zeppelin¨, što je samo nastavak njegovih priča nastalih po glazbenim temama.

Ja to moram, hoću i jesam 

Između njegove zadnje knjige, “Mrežnica u mom oku” objavljene 2022. godine u kojoj je također pažnju želio skrenuti na zdravstvene probleme koje je tada imao s mrežnicom oka, dogodio se najveći i najopasniji atak na njegove zdravlje, moždani udar, ili kako ga sam zove, (m)udar.

– Odlučio sam o tome progovoriti u knjizi. Podijeljena je na osam poglavlja, a odmah u prvom dijelu su one priče koje sam pisao iz bolnice i kojima sam pokušao dočarati tu borbu sa bolešću, ali i volju da to prevladam, sve na jedan opušteni način. Te priče su mi ujedno bile i velika odgovornost, bojao sam se da ne bagateliziram bolest, da ne ispadnem bahat u svemu tome, a opet, moralo je biti i zabavno jer suprotnom to ne bi bio ja.

Snagu je Valent, uz obiteljsku podršku, “izvukao” i iz ekipe Radio Mrežnice koja mu je za vrijeme oporavka u Krapinskim toplicama poslala fotografiju, željno ga očekujući ponovno za mikrofonom, što je potaknulo dalje lavinu komentara i poruke podrške silne publike kojima je također i više nego nedostajao.

– Bio je to izbor ili odustati i li se boriti. Sve to jednostavno mi je dalo energiju moram ja to i hoću, i jesam.

Kod pisanja se istina ne živi, ali srećom se niti ne umire 

Je li ovo njegova posljednja knjiga, iskreno kaže Dado, ne zna, istovremeno otkrivajući da mu je potajna želja napisati roman, a mi barem znamo, što Dado naumi, Dado i ostvari.

– Već sam imao nekih ideja, ali u međuvremenu su mi se učinile lošima. Vrlom sam zadovoljan sadržajem i kvalitetom ove knjige. Tekstova nema previše, malo jesu duži, a koliko sam se oporavio govore i nagrađene priče s respektabilnog ozaljskog Natječaja “Moje drago serce”, gdje je odnio prvu nagradu za priču “Ko igra za raju”, a godinu dana kasnije priča “Stari vojak” plasirala se među deset pohvaljenih.

Turneja promocija Dadine pete knjige već je krenula, led probijajući u Karlovcu za koju kaže i sam autor, bila je savršena.

– Ovo je bila najbolja promocija što se tiče sadržaja, glazbe, bilo je puno ljudi koji su došli dati podršku. Bila je to najava za sve promocije dalje koje slijede.

Knjigu će u narednim danima promovirati u Draganiću, Dugoj Resi i Ozlju, a posebnu poslasticu za svoje sumještane priprema za 23.4. kad će se u organizaciji Književnog kruga Karlovac održati po prvi put u povijesti “Noć knjige u Vukmaniću.”

– Čitajte domaće autore, čitajte one autore koje bi vi željeli čuti i čitati. Tu je i jedna rečenica čovjeka koji je sada kupio moju zadnju knjigu, a glasi: “Ja imam dojam da  smo bili na istim događajima o kojima pišeš, ja 100 metara lijevo, ti desno, a to je znak da ljudi vole čitati i osvježiti si neke uspomene koje su već pomalo zaboravili, a koje ne bi trebalo. To je dah jednog dobrog, prošlog vremena, barem za mene, poručio je Valent.

L. Grčić