Voda im je, kažu, došla do grla i boje se za osobnu i egzistenciju svojih obitelji – klub im duguje sad već gotovo šest plaća, vlasnici ih izbacuju iz stanova, a oni koji na treninge svakodnevno putuju nemaju za putne troškove. Uz to, mnogi imaju kredite koje u ovoj situaciji ne mogu uredno vraćati, a niti podmirivati svoje obaveze prema državi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. No, najgore je to što se za pomoć nemaju kome obratiti niti s kime razgovarati jer u klubu, naglašavaju, nema nikoga – ni predsjednika Talakića ni bilo koga od članova Uprave.
Lovrić dobio arbitražu i otišao
U NK Karlovcu, navode igrači, ništa nije u redu, a svi koji su mogli već su otišli. Tako se danas s navijačima oprostio vratar Igor Lovrić, koji je arbitražom HNS-a dobio raskid ugovora na štetu kluba. Još jedan je to debakl aktualne Uprave kluba, jer prije samo nekoliko mjeseci predviđalo se da bi NK Karlovac prodajom Lovrića mogao zaraditi oko 300 tisuća eura, a danas je otišao bez ijedne kune odštete.
Na ulazu ‘barikada’ i grafit; policija legitimirala Gademze
Na ulazu u klupske prostorije danas je osvanula ‘barikada’, a na zidu kraj ulaza natpis ‘Neodgovorni nesposobni lažovi – Uprava odlazi’. Oko 16 sati i 30 minuta, na poziv tajnika Novkovića, na stadion su stigli pripadnici Interventne policije, koji su legitimirali pripadnike navijačke skupine Gademz koje su zatekli u obližnjem kafiću, a u nakani da saznaju tko je autor spomenutog grafita. Predsjednik Gademza Marko kazao je da navijači apsolutno stoje uz igrače i žele da se svi nesposobni ljudi maknu iz kluba.
Pamića, Šprajcera, Perkovića odavno nema… tko će sad biti ‘dežurni krivac’?
Tako je, uoči sutrašnje kup-utakmice s Hajdukom u Splitu, situacija u NK Karlovcu, čini se, dotaknula dno. Ljudi koji su još početkom lipnja ove godine, kada su ustoličeni, tvrdili kako imaju rješenje za spas karlovačkog prvoligaša, zapravo su pogurnuli NK Karlovac u još dublji ponor. Rekli bismo ništa neočekivano jer velika većina njih je dokazala svoju ‘sposobnost’ za vrijeme predsjednikovanja Stjepana Turkovića. Pamića odavno nema, nema ni Šprajcera ni Perkovića, prije nekoliko dana otišao je i tajnik Nikica Rudar – tko će im sada biti ‘dežurni krivac’ za probleme kluba? Ili možda napokon shvate da nisu za ovaj posao i naprave ono što su već odavno trebali – jednostavno odu…
Priopćenje igrača NK Karlovca donosimo u cjelosti:
Ima li nade za nas? To je pitanje s kojim se budimo i s kojim idemo na spavanje. No, u Nogometnom klubu Karlovac ne postoji osoba koja ima odgovor. Postoji li netko u gradu Karlovcu koga zanima status i budućnost kluba koji se natječe u Prvoj hrvatskoj ligi?
Ne bismo pisali ovo pismo da ‘voda nije došla do grla’ i da se ne bojimo za osobnu i obiteljsku egzistenciju. Većina od nas igrača obiteljski smo ljudi i roditelji. Ali ne možemo svojoj djeci omogućiti normalno djetinjstvo jer plaću nismo dobili šest mjeseci, a neki od nas već 9 mjeseci nisu dobili osobni dohodak. Preživljavanje je za nas postalo nemoguća misija.
Iz stanova koje je klub unajmio za igrače vlasnici nas izbacuju. Razumijemo ih jer računi se gomilaju, a novca nema. Neki igrači svakodnevno putuju iz Siska, Zagreba i Bosne jer nemaju gdje prespavati, a nemaju ni za putne troškove pa je svaki dolazak u Karlovac još jedan atak na kućni budžet. U jednom malom stanu petorica su igrača i spavaju na kauču, supruga jednog od nas morala se vratiti roditeljima jer nije imala gdje biti u Karlovcu. Jedan od igrača pred tri je mjeseca postao otac, ali nema novca ni da svom djetetu kupi pelene.
I država traži svoje pa su se nagomilali računi koje moramo podmirivati za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, ali to jednostavno nismo u mogućnosti. Kao i većina hrvatskih građana opterećeni smo kreditima koje smo podigli na osnovu Ugovora o isplati plaća, a kreditima smo za naše obitelji kupili ono najosnovnije. Sada ovako ostavljeni od svih, bez novca i bez perspektive ostali su nam samo krediti, nagomilani dugovi prema državi, obiteljima i prijateljima, te ovrhe koje su već ‘sjele’ ili koje će tek ‘sjesti’.
Nogomet je naš posao i igrali smo ga znanjem i srcem, ali u ovakvoj situaciji nemoguće je skoncentrirati se na utakmicu ili na trening kada su nam misli okrenute samo na to kako ćemo sutra djeci kupiti kruh. U klubu nema čak ni ‘bandaža’ potrebnih svim igračima, nema ni kopački, mnogi po kiši igraju u gumenim potpuno neprimjerenim kopačkama, a mnoge su već nekoliko puta bile kod postolara… Bili smo i bez struje i tople vode… ali uvijek smo se nadali rješenju ove strašne situacije.
U Nogometnom klubu Karlovac jednostavno ništa nije u redu. Svi koji su mogli otići – već su otišli. Osjećamo se potpuno sami i obespravljeni. Kome je u interesu uništiti klub koji je imao lijepu perspektivu i mogao biti ponos grada. Mi igrači uvjereni smo da još uvijek možemo spasiti status prvoligaša, ali ako se netko odgovoran pokrene i učini nešto za nas. Ni predsjednik Amirudin Talakić ne dolazi u klub uz Koranu. Zašto je pristao biti prvi čovjek ako ga klub i igrači ne zanimaju? Ni Velimir Zajec ni Milan Šulentić nemaju nikakvog odgovora na naša pitanja. Agonija traje, dugovi su sve veći, a sada je status nas igrača postao prava drama. Nije nam potrebna samo deklarativna podrška, ako i nje bude, potrebno nam je samo malo sigurnosti tj. isplata naših plaća da možemo mirno svakodnevno trenirati i na utakmicama dati od sebe najviše što možemo.
Može li nam se netko od odgovornih obratiti i otvoreno nam reći što će i hoće li Grad išta učiniti da ne postanemo socijalni slučajevi? To zapravo već jesmo jer što su drugo ljudi u našoj dobi koje financiraju roditelji koliko su u mogućnosti?