Agencijom vlada direktor koji ne zna s ljudima, župan pere ruke, organizacije posla nema, a budale straše ljude
Nitko se nije sjetio ni saslušati me, ponekad je to čovjeku dovoljno
Razočaran sam ljudima, onima koji su se zapetljali u pokušaje da po svaku cijenu ostanu na poslu i ne žele reagirati, dići svoj glas, a to su visokoobrazovane osobe. Najviše sam razočaran reakcijama županijskih i gradskih vijećnika koje sam molio da županu postave pitanja oko Karle, što oni nisu učinili. Neki nazovi opozicijski vijećnici čak su se slagali s njegovim pristupom. Razočaran sam jer sam godinama radio u Karli, želio sam samo da netko sjedne i sasluša, da se posao organizira jer nije normalno da zaposlenik tamo čita knjigu.
Ovo je tek dio “ispovjedi” Mile Sokolića, još kratko vrijeme zaposlenika Razvojne agencije Karla i predsjednika Udruge Pravica koji je nakon 8 godina rada i u zadnjih 7 mjeseci “povučenih” 3 milijuna kuna za razne projekte, postao tehnološki višak. Priznaje i sam da je vječiti buntovnik, da u sebi ne može izdržati nepravdu, ali i da nije mogao prešutjeti sve što se događa u agenciji, pa makar to platio i po ovoj cijeni. “Očito je bilo važno da ne budem tamo”.
Kad je došao Jelić, mislio sam da stižu ozbiljni ljudi
– Otkad sam tamo došao prije 8 godina stremilo se k tome da postanemo nešto, da budemo uspješni, uvijek smo to željeli, no to se nije dogodilo. Epilog priče o tim našim organizacijskim nastojanjima je da se agencija pročišćava, a između ostalog i od mene, djelatnika koji ima dokaze da je više zaradio nego potrošio društvu.
Ključ problema nije samo u njemu, već i u drugim djelatnicima. – Kad je stigao župan Jelić, a prema najavama koje su zvučale dobro, očekivao sam da konačno stižu neki ozbiljni ljudi s kojima ćemo moći razgovarati o organizacijskim promjenama. Pokazao sam papire, županu dao papire kojima pokazujem da sam još 2013.g. pričao o problemima u agenciji.
Karla je “sidrište” za kadrove, a organizacijom posla se nitko ne bavi
Problem Karle je u osnivanju, tvrdi Sokolić. Osnovana je kao vrsta sidrišta za neke kadrove koji su tamo spremljeni, trebalo je čekati mirovinu, pa tako direktori iz bivših tvrtki su došli tamo čekati mirovinu. Drugi je problem što se organizacijom posla u Karli nije nitko bavio i dobila je direktora koji ne zna raditi s ljudima. Dobili smo mladog direktora koji nije imao ambicija time se baviti, niti mu je bilo omogućeno, nije imao puno prostora jer direktori u javnom sektoruu inače nemaju puno prostora jer iza svega stoji politička ekipa koja sve obavlja, no očekivao sam da se bori. On je shvatio da ne može tu puno napraviti pa je pet – šest godina, više manje, prolazio kroz agenciju, pisao svoju doktorsku dizertaciju, došao ujutro u 8 – 8,30, otišao u 9 i to je trajalo do nedavno. Uspjelo se balansirati, jer je posao bio u modelu “Pepeljuge”. Bilo mi je bezveze zujati po firmi pa sam pisao projekte, ali bilo je Pepeljuga koje su tamo čitale knjige i bile poput zločestih nećakinja. Upozoravao sam na taj problem i govorio da bi trebalo, bez obzira tko je došao na koji način, nešto raditi.
“Ako se moj šef, moj župan, zamjenica župana ne brinu zašto ljudi u sistemu ne rade, onda nisu odgovorni za ono što se događa.”
Drugi je problem što je Sokolić očekivao da s novim županom dolazi sad “pametna” ekipa pa će se nešto mijenjati, pa je čak predložio i stavljanje kamera u urede za kontrolu toga tko što radi i koliko. “Netko mora mjeriti efekte nečijeg rada, voditi posao, sustav, to je županov demagoški ili vjerski menadžment. On to priča svakome, da ima “viziju”, da smo sad u jednoj fazi, pa ulazimo u drugoj, pa gledamo u daljinu, kažu mi ljudi da im je slabo jer od 10 minuta on priča 8, oni očajavaju.
Dovoljno je bilo da te netko želi poslušati, no to se nije dogodilo
Tvrdi i da u agenciji postoji sukob interesa jer ljudi rade i vanjske poslove, a ne samo za agenciju. – Ja sam posao nosio kući, nitko me nije razumio da bih to morao završiti pa sam radio i u 3 ujutro da bi mi direktor rekao da mu ne šaljem mailove jer mi ne vjeruje da radim u 3 ujutro.
Najgore mu je što uopće sve ovo vrijeme nije mogao reći svoje mišljenje, nitko ga nije pozvao. – Išao im ja na živce ili ne, ali netko je morao sjesti i reći hajde Sokoliću reci što hoćeš reći. Taj psihički osjećaj da te netko želi poslušati je dovoljan. Ponekad je dovoljno čovjeka saslušati, dati mu mogućnost da kaže koju riječ, navodi Sokolić. Mene boli želudac od toga, da je situacija takva, ne mogu to prešutjeti.
Dodaje da mu je župan u petak rekao i da je napravljen “organizacijski diletantizam” jer je “ekipa ušla i napravila rusvaj bez bilo kakve analize, uvida”. Ne odnosi se to samo na Karlu pa najavljuje niz procesa iz više županijskih odjela. Dodaje i da mu kolege sad govore da su imali predrasude prema njemu, no sad vide da se zalaže za ljude.
Šef je znao otvoriti vrata ureda i reći “Dobar dan, Srbi”
Tvrdi da je u agenciji bilo mobinga, i to spletom nesretnih okolnosti, a on se osjećao kao žrtva, ali je bio i iznenađen glupošću koju neki mogu napraviti.
-Kolegica i ja smo podnijeli zahtjev za zaštitu od mobinga od šefa, nitko se nije referirao na te dokumente. Eto, recimo, ja sam kvazi javna osoba i reagiram priopćenjem u ime udruge, pa mi dođe poruka gdje kažu da “neki ljudi gore kažu da ti ne smiješ reagirati”, dakle mobing u ograničavanju mog društvenog djelovanja. Dođu izbori pa mi se kaže da neki ljudi nisu zadovoljni jer sam angažiran oko zelenih, itd. Mene je to čudilo jer ja nisam član stranke i ako radim svoj posao u agenciji dobro. Događale su se i bizarne stvari kad je moj šef znao otvoriti vrata ureda i reći “Dobar dan, Srbi”. Rekoh pa koji mu je vrag? A Srba nije ni bilo… Što mu je to trebalo značiti? Pa kad sam reagirao na to, onda “ah, pa ja volim, ja idem u Srbiju, pjevam pjesme četnicima dole”, kakve su to ludorije? On je mlad čovjek, može mi biti sin, zašto tako?
Oporbeni vijećnici ništa nisu pitali
Sokolić tvrdi i da župan Jelić kao Pilat pere ruke od svega. Razočaran je jer je tražio pomoć i to na sve strane, slao vijećnicima pitanja, molio da pitaju o Karli. “Slao sam pitanja i Petračiću i Marinku Marinoviću, i Vukoviću, pa dobio “ja to ne bih”, “mislim da je u pravu”, “ne bi se smjeli miješati u unutarstranačke stvari”. Pa nije to stranačka stvar organizacija Karle! Kad sam ja bio vijećnik, tko bi mi god donio papir, ja bih pitao, iznio problem, bez vrijednosnog suda.
Nemojte se bojati zbog djece. Ne moraju slušati budale
Poruka cijele njegove priče je ona običnim ljudima. – Ne dajte se, borite se, nije problem u meni, ja se mogu snaći na tržištu, da pišem projekte. Problem je u poniženju. Ne želim otići s ovog fronta ponižen i spuštene glave, ne želim vidjeti ljude koji hodaju pognute glave jer ih neke budale uspijevaju ustrašiti. Nemojte se bojati zbog djece. Djeca će vam biti sirotinja, ako ih naučite tome da moraju slušati budale. Ne odustajte. Razočarao me župan, zamjenica župana, ljudi koji se predstavljaju kao elitisti, a raspolažu s državnom imovinom kao da im je baba ostavila. Pa nije to Šegrtovo, županovo, Milino, to je od naroda, to oni ne smiju raditi, kaže Sokolić.