“Bit hrvatskih obitelji i naroda je duhovna podloga. Žive bi nas progutali kad smo napadnuti, da nismo molili i vjerovali, a branitelji nosili krunice”

Drugu srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu misno je slavlje u Josipovu svetištu u Karlovcu predvodio vlč. Duje Kurtović, župnik svetog Franje Ksaverskog, a vjeru je svjedočio prof. dr. Vladimir Lončarević.

Lončarević je profesor i predavač na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i savjetnik u Uredu Predsjednika Republike, a govorio je o vjeri u svom i kroz svoj život, ali i o moći krunice.

– Svatko od nas, pa bio i najveći vjernik, mora jednom “pasti s konja” odnosno mora doživjeti Boga na jedan poseban način. Nakon jednog takvog “pada” počeo sam redovito dnevno moliti krunicu. Ponekad mi muški mislimo da je to ženska molitva.

Međutim, krunica je itekako i muška molitva. Mogu eksperimentalno utvrditi da su razdoblja kada sam više molio krunicu bila razdoblja u kojima sam primao više vjere, utjehe i milosti, za razliku od razdoblja kada nisam molio imao sam više napasti. Istina, napasti su me napadale i kad sam molio, ali su me svladavale kad nisam molio. Krunica je jedno moćno Božje “oružje”, rekao je Lončarević.

Lončarević je hrvatski esejist, publicist, književni povjesničar, književni teoretičar i kroatist.

Dodao je da možda bi čovjek mogao pomisliti da pored mise ne treba moliti krunicu. Euharistija je središte u kojem se licem u lice susrećemo i primamo Gospodinom, a krunica je ona dnevna potpora koja nas drži u pozitivnoj napetosti u našem odnosu s Bogom. Molitva krunice je velika milost i preporučam muškarcima i očevima da mole krunicu svaki dan.

Krunica me naučila bezuvjetno voljeti suprugu i djecu i potpuno

Poručio je da ga je krunica naučila jednoj stvari: – Mi često ljubav pomalo uvjetujemo, misleći kako bi se oni drugi trebali mijenjati da ih više volimo. Uz krunicu sam se kao suprug i otac naučio bezuvjetno voljeti svoju suprugu i svoju djecu. Bezuvjetno i potpuno.Kaže se da žena drži tri kuta kuće. No, postoji i onaj četvrti kut bez kojega ta tri kuta padaju. Jedna moja dobra prijateljica kaže da muž drži taj četvrti kut i ženu. Ima nešto u tome. Slažem se da žene nose tri kuta kuće, ali im je potreban i oslonac, a očevi i muževi trebaju biti taj oslonac, rekao je.

Poručio je da je Sveti Josip uzor kojega treba nasljedovati. Naime sveti je Josip nosio svetu Obitelj, on je primao poruke od Boga kad treba ići u Egipat, kad se treba vratiti, kako odgajati Isusa i tako dalje. Ta je misija i nama povjerena. Ovo je Svetište jezgra koje je utemeljio blage uspomene Kardinal Franje Kuharić, što je onda bio providosni čin. Stoga vjerujem da kad se okupljamo ovako zajedno i kad molimo onda smo snažni jer u Gospodinu je naša snaga. Neće nas spasiti ni novci, ni europska sredstva, sve to jest dobro, ali bit svega i naših obitelji i našeg naroda jest duhovna podloga. Mi smo narod koji je prošao velike kušnje kroz povijest, ali iz svih tih teških situacija Bog nas je preko naših svetih ljudi vodio do ovdje. Siguran sam da Hrvatska ima posebnu ulogu u povijesti koja se više puta pokazala. Terezija Neumann, poznata mističarka je rekla našem pateru Petru Pericu, mučeniku da je Hrvatska bila predziđe kršćanstva, a da će u budućnosti biti kičma kršćanstva u Europi. Mislim da to vrijeme sad dolazi. Mi se sad borimo s određenim nevoljama, tuku nas demografske brige, sve nas je manje, ali vjerujem da i tu našu raseljenost po svijetu ne treba gledati kao prokletstvo već kao neku vrstu blagoslova jer kad bi to bilo bez Božje volje i providnosti ona bi bilo prokletstvo. Vjerujem da naše nevolje ne mogu biti prokletstvo već su one blagoslov. Moramo se predati Kristu u ruke. To je put. Kako je rekao naš veliki pjesnik Viktor Vida “Sve zemaljske kušnje kroz koje prolazi Hrvatska proističu iz njenog značaja, a značaj znači karakter.” Proizlaze iz našeg karaktera, a naš je karakter kršćanski i to je bit, rekao je Lončarević.

-Želja mi je, sjećajući se onih godina kada smo bili napadnuti, da Gospodin nije bio s nama žive bi nas progutali, kad smo molili po trgovima, kada smo vjerovali, kada su naši branitelji nosili krunice, pa i oni koji ih nisu znali moliti, ali su ih nosili, da i danas tako molimo krunicu. Naravno, nećemo samo klečati i moliti, već se držati onog Benediktovog Moli i radi. Dakle činiti sve što je do nas, a ostalo prepustiti Gospodinu. Hrvatski je sabor proglasio svetog Josipa zaštitnikom hrvatskog kraljevstva, kojega je hrvatska država slijednica. Sve je to u jednom kontinuitetu, koji traje od devetog stoljeća. Taj kontinuitet nikad nije prekinut, on traje i nema razloga da ne bude i danas i do kraja povijesti, zaključio je svoje svjedočanstvo profesor Lončarević.