Radio Mrežnica
MUDAR (O)BLOG Podijeli

Dado: I prije CT-a znao sam da je moždani udar – Mudar. Datum smrti dr. Tuđmana, a ja sam dio stada oponašatelja sitnog zuba

Detalje trenutaka koji su mu obilježili prosinac, duhovito, ali i ozbiljno te vjerodostojno, prenosi kroz napisanu riječ

Dok se oporavlja u Krapinskim toplicama od posljedica moždanog udara u prosincu prošle godine, naš voditelj i pisac Damir Valent nema mira. Nakon što se 1. siječnja javio u program radija na kojem je već pune 22 godine, a prije toga napisao i kratku Poslanicu, sada se uhvatio pisanja.

Na njegovo “javljanje” podsjećamo ovdje.

Ovo je njegova prva prava kolumna odnosno (O)blog nakon moždanog udara i logično, posvećena je upravo tome.

On ga naziva – Mudar – Moždani udar.

Podsjetimo, Dado na RM portalu piše kolumne odnosno (O)blog već punih 18 godina, a mnoge su ukoričene u četiri knjige koje je dosad objavio.

Što se dogodilo tog petka, 10. prosinca, kako se osjećao i o čemu je mislio, kako je tekla akcija “spašavanja vojnika Ryana” objavljujemo u (O)blogu Mudar, prvom nastalom nakon moždanog udara.

Duhovito, ali i ozbiljno i vjerodostojno isprepliću se u kolumni. Dok ne dođe za mikrofon, Dadu čitamo 🙂

Mudar

Mnogi su umjetnici – glumci, književnici, za svoja djela i uloge prije ostvarenja istih, pripremali se tako da su se infiltrirali u prostor i događaje koje valja vjerno dočarati, opisati ili odglumiti.

Recimo, Robert de Niro vozio je noću taxi njujorškim ulicama, kako bi spreman to isto odglumiti u Scorseseovom remek djelu „Taksist“, dok je Jack Nicholson proveo neko vrijeme u ludnici, prije nego je pala prva klapa „Leta iznad kukavičjeg gnijezda“.

Temu i ideje za (o)blogiziranje u ovo šengensko-eursko vrijeme, meni je osigurao „mastermind“ svih mojih poteza – moj vlastiti mozak!?
I to na najpodmukliji način – da me udari on sam i jednim potezom umalo od samoživog škorpiona u najjačoj kreativnoj fazi, pokuša od mene, koji sam mu stanodavac, napraviti običnu, polupomičnu – biljku!?

Sve je počelo kao u osrednjim horor filmovima.
Ponoć je, naši pobijedili Brazil, veselje sveopće, Argentina na penale izbacila „Oranje“, navijam alarm na mobitelu u 4.30, pravac kupaonica otuširati se i oprati zube.
E, tu počinje nevolja…. Ne, nije iza zastora banuo Hitchcockov psiho s nožem, ili je Freddie Kruger navratio pobiti pola kuće, već sam ja osjetio da gubim tlo pod nogama, a ruka s četkicom neposlušno je padala prema prsima i trbuhu.

-Nije dobro, pomislih, pa se nekako dokopam kreveta, a šokirana Mira zvala je hitnu.

Dok su oni stigli, ja sam već sve teže govorio a desna strana otkazala je „pretplatu“.
Oni su zaključili da je u tijeku udar, e sad srčani ili moždani, svejedno, valja požuriti put Švarče.

Cijelo vrijeme pri svijesti, s infuzijom u veni, odjednom sam hipersenzibilno čuo kako na vozilu s rotirkama zuji lijevi ležaj, a čuje se i zadnji desni amortizer!? Ja, koji se u mehaniku razumijem kao Marica u krivi…kateter.
Još na putu, negdje oko Mostanja, bio sam uvjeren da me strefio moždani udar – skraćeno – mudar.
Kako sam znao prije CT-a i magnetske?

Jednostavno – datum je 10.12., a to je datum smrti dr. Franje Tuđmana.

Možda Franjo kažnjava svoje imitatore, pa i mene koji sam dio tog stada oponašatelja sitnog zuba, a osjećao sam da mi desna strana lica poprima „Nike“ izgled, dakle, to je to!

Ekipa na Švarči zna što radi

Na Švarči je dalje išlo sve kao kod dr.Housa. Ekipa zna što radi, brzi su, sve mi govore, a ja pri svijesti, s neoštećenim dijelom mozga sve čujem, vidim i osjećam. Točnije s pola tijela, jer su me „desničari“ isključili iz svojih redova.
Daju mi trombolizu, kojom presreću eventualne ugruške koji bi napravili još veću štetu i prolili nevinu krv po mom mozgu, istovremeno ruše tlak koji se popeo na vrh bolnice (220/115).

Potrajalo to, telefonskim mostom – Dubrovnik, Jarče Polje, Vukmanić, Švarča, spašava se „vojnika Ryana“, kako je to kasnije primjetio primarijus Ervin.
Pred jutro, hitna je svoje obavila, voze me na odjel gdje leže oni s brain damage.

Još uvijek mi je „udarnik“ mozak spreman na psine, pa sam, dok su me prikopčavali na odjelu na sve, osim na 5G mrežu, pomislio, kako je ovaj moždani udar najvjerojatnije pogriješio kad je birao cilj!
Možda je on, u stvari, trebao strefiti nekog Brazilca, koji su dobili kolektivni šok od Livakovića i ostalih, a ne mene veselog i razdraganog s kockicama u očima!?

Recimo, da je cilj bio „ Damiro Valenticius zvan Dadinjo iz Wukminerosa“, Mato Grosso .

Ali kao i onaj dron što je pao na Jarun, a krenuo tko zna kud, ovome udaru se pomiješala imena, adrese, pa i cijeli kontinent, pa nađe mene, kojemu je Mato Fircik susjed, a Mato Grosso 13 000 km zapadnije.

-Jebem te u nišanske sprave, kiselo zaključih ovo moždano bunilo, iz kojega me probudio- alarm!

Naime, prisjetite se početka priče – krenuo sam leći navivši alarm na mobitelu u pol 5!?
Zvoni on bjesomučno na ormariću, a ja nikako do njega jednom rukom….Kad sam konačno uspio, trebalo mi je valjda pet minuta da ga ljevicom isključim…Uhhhhhh.
Kad sam već tu spravu držao u ruci, nekako sam napipao broj i uspio nazvati suprugu…
Rekla je kasnije da sam zvučao – K’o živ.

Nastavlja se…

Portal Radio-Mrežnica unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više na Prihvati Čitaj više