Radio Mrežnica
REAGIRANJE Podijeli

Feitl: Odluku o potpori Primorcu nisam donio na svoju ruku, odlazim bez potrebe da bilo kome polažem račune o vlastitim životnim vrijednostima

Sad već bivši predsjednik krovne županijske sportske organizacije reagirao je na naš članak te zatražio objavljivanje dokumenata i cjelovitog teksta njegove ostavke, a u svrhu istinitog izvještavanja javnosti

Sad već bivši predsjednik Zajednice športova Karlovačke županije Želimir Feitl, koji je prošlog tjedna podnio ostavku na spomenutu funkciju, ali i na mjesto člana skupštine i Upravnog odbora Karlovačke športske zajednice te mjesto člana skupštine Hrvatskog olimpijskog odbora, reagirao je na našu današnju objavu, u kojoj smo objavili i neke neslužbene informacije dobivene iz izvora bliskog krovnoj županijskoj sportskoj organizaciji.

U prethodnom tekstu pogrešno smo naveli da je ostavku dao na dan predstavljanja Bakićeve knjige. Dao ju je u petak, 13. studenog, kako smo napisali, no predstavljanje knjige bilo je dan ranije, u četvrtak, 12. studenog.

Odluku o potpori Draganu Primorcu za mjesto predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, tvrdi, nije donio na svoju ruku, već ju je donio Upravni odbor ZŠKŽ-a većinom glasova. U prilog toj tvrdnji poslao nam je zapisnik sa sjednice Upravnog odbora održane 1. lipnja ove godine.

Vezano za imenovanje dopredsjednika Željka Šančića da na Izbornoj skupštini Hrvatskog olimpijskog odbora sudjeluje i glasuje umjesto njega, dostavio nam je mišljenje pravnice Ive Zlatić, predsjednice Nadzornog odbora Zajednice športova Karlovačke županije. U njemu stoji kako je Statutom propisano da predsjednik, u slučaju odsutnosti ili spriječenosti, ima pravo odrediti svog zamjenika za obavljanje poslova koje je on spriječen obaviti.

‘Kritika i odgovornost nisu isto što i osobno diskreditiranje, a briga za opće dobro ne stječe se samoproglašenom titulom dušobrižnika’

U svrhu istinitog izvještavanja javnosti, zamolio nas je da objavimo cjelokupni tekst njegove ostavke, koju je adresirao na Zajednicu športova Karlovačke županije, Karlovačku športsku zajednicu, županicu Martinu Furdek Hajdin i karlovačkog gradonačelnika Damira Mandića.

Tekst ostavke donosimo u cjelosti.

Predmet: Ostavka na sve dužnosti i funkcije u sportu

Poštovani,

ovim putem podnosim neopozivu ostavku na sve dužnosti i funkcije koje obnašam u sustavu sporta, uključujući dužnost predsjednika Zajednice športova Karlovačke županije, člana UO i skupštine u Karlovačkoj športskoj zajednici te člana skupštine u Hrvatskom olimpijskom odboru.

Molim da Zajednica športova Karlovačke županije o ovoj odluci službeno obavijesti Hrvatski olimpijski odbor te provede sve potrebne postupke vezane uz prestanak mojih funkcija.

Ovu odluku donosim iz osobnih razloga, nakon dugogodišnjeg rada i angažmana u sportu, svjestan da se pojedine vrijednosti, nažalost, ne podrazumijevaju svugdje i ne cijene uvijek jednako.

Kao karlovački sportaš i dugogodišnji sportski djelatnik, tijekom dva uzastopna mandata, odnosno osam godina (2012. – 2020.), obnašao sam dužnost predsjednika Karlovačke športske zajednice. U tom sam razdoblju bio idejni začetnik i voditelj aktivnosti vezanih uz izradu Strategije sporta Grada Karlovca za razdoblje 2012. – 2020., a potom i suautor Strategije sporta Grada Karlovca za razdoblje 2021. – 2028. Od 2015. godine preuzeo sam dužnost predsjednika Zajednice športova Karlovačke županije, koju obnašam i danas, u drugom uzastopnom četverogodišnjem mandatu.

Sve te godine nastojao sam odgovorno, savjesno i bez osobnih interesa zastupati sport, sportske udruge i sportaše, uvjeren da se rad, rezultati, odgovornost i osobni integritet podrazumijevaju kao temeljne vrijednosti, a ne kao nešto što je potrebno iznova dokazivati pred svakim novim povjerenikom za tuđe živote i tuđe odluke.

Smatram važnim podsjetiti i na svoj životni i društveni put. Bio sam gradski vijećnik u dva mandata, član sam Hrvatske demokratske zajednice od 1991. godine, dragovoljac sam Domovinskog rata i hrvatski ratni vojni invalid. Kao poduzetnik i sportski djelatnik nastojao sam svojim radom, ponašanjem i odgovornošću biti primjer sredini u kojoj živim i djelujem. Za svoj doprinos sportu i zajednici primio sam priznanja Grada Karlovca, Karlovačke županije, Hrvatskog olimpijskog odbora i Republike Hrvatske.

Ne navodim to radi samohvale, a još manje radi bilo kakvog privilegiranog položaja. Navodim jer držim da bi se u svakom uređenom društvu, pa tako i u sportu, trebalo znati prepoznati i poštovati ljude koji su desetljećima svojim radom, rezultatima i osobnim integritetom gradili ono što danas mnogi uzimaju zdravo za gotovo.

Nažalost, čini se da je danas ponekad važnije tko će o kome nešto reći, tko će se proglasiti zabrinutim za opće dobro i tko će iz udobnosti vlastite pozicije dijeliti moralne lekcije, nego tko je što u životu napravio, iza čega stoji i kakav trag ostavlja iza sebe.

Posebno je zanimljivo, a ujedno i znakovito, kako uvijek ima dovoljno onih koji s velikom lakoćom preuzimaju ulogu moralnih autoriteta, procjenitelja tuđih života i čuvara općeg dobra. Pritom se, međutim, rijetko postavlja pitanje kakvim vlastitim djelima, rezultatima i doprinosom zajednici opravdavaju takvu ulogu. Jer, budimo iskreni, nije osobito teško promatrati tuđi rad iz udobnosti vlastite pozicije, dijeliti lekcije o odgovornosti i propitivati tuđi integritet. Nešto je sasvim drugo iza svojih riječi imati godine rada, konkretne rezultate, preuzetu odgovornost i životni put na koji se čovjek može mirno osvrnuti.

Naravno, svatko ima pravo na svoje mišljenje, pa i na kritiku. No kritika i odgovornost nisu isto što i osobno diskreditiranje, a briga za opće dobro ne stječe se samoproglašenom titulom dušobrižnika. Pritom se često zaboravlja da se nečiji ugled ne može umanjiti tuđim mišljenjem, kao što se vlastiti ugled ne može izgraditi umanjivanjem tuđega.

Bilo bi dobro kada bi se, prije nego što se počne mjeriti tuđi život, ugled i doprinos, barem povremeno zavirilo i u vlastito ogledalo. Ne zbog drugih, nego zbog elementarnog osjećaja za mjeru.

Uostalom, funkcije se dodjeljuju i oduzimaju, mišljenja se mijenjaju, a pojedinci dolaze i odlaze. Ono što ostaje jesu djela, odgovornost i trag koji čovjek ostavlja iza sebe. Tu, na kraju, nema mnogo prostora za interpretacije.

Ne očekujem da se bilo kome podilazi, niti tražim da me itko štiti ili zauzima stranu. Ne tražim ni posebne povlastice. Očekujem samo ono što bi trebalo biti normalno: poštovanje prema ljudima, njihovim djelima i njihovoj osobnoj časti. Zaslužni sportaši, sportski djelatnici, odgovorni poduzetnici, hrvatski branitelji i ljudi koji su svoj životni i profesionalni put prošli bez ijedne mrlje ne bi smjeli postati predmetom proizvoljnih procjena, olakih osuda i nečijih osobnih obračuna.

Ako su takvi kriteriji postali manje važni od nečijih trenutnih interesa, onda je možda doista vrijeme da se napravi korak u stranu.

Odlazim bez potrebe da bilo kome polažem račune o vlastitim životnim vrijednostima. O njima dovoljno govore moj rad, moje odluke i godine koje sam posvetio sportu. Ne odlazim zato što sam zaboravio koliko sport vrijedi, nego zato što vjerujem da njegove vrijednosti moraju vrijediti za sve, a ne samo za one koji su trenutačno po volji određenim krugovima.

I, na kraju, neka ostane zabilježeno da ovu ostavku podnosim upravo u petak 13. Nekome je to nesretan, nekome sretan dan. Meni je, iskreno, sretan dan. Ponekad je i simbolika dovoljno jasna bez dodatnog objašnjenja.

Na mladima svijet ostaje. Onima koji dolaze želim sreću, uspjeh i dovoljno mudrosti da ne zaborave kako se ugled ne stječe funkcijom, kako se autoritet ne nameće titulom i kako se ljude ne mjeri prema trenutačnoj podobnosti, nego prema onome što su svojim životom i radom zaslužili.
Sportu želim sve najbolje. Njegovim sportašima, klubovima i iskrenim sportskim djelatnicima želim još mnogo uspjeha.

Funkcije su prolazne. Rezultati, karakter i osobni integritet ostaju.

S poštovanjem,
Želimir – Žiga Feitl

(autor: Gordan Tomičić)