Slušaj i gledaj online

  • weather-image

    19C° Karlovac

  • weather-image

    18C° Duga Resa

  • weather-image

    19C° Ogulin

  • weather-image

    18C° Ozalj

  • weather-image

    17C° Slunj

Život POVRATAK U PROŠLOST Podijeli

Juraj je pred 41 godinu s kolegama radio motor za rusku nuklearku koji se noćas vratio u Karlovac: “Radilo se kvalitetno i točno”

Karlovačka Tvornica dizel motora i njeni radnici bili su vrhunski profesionalci, pouzdani, temeljiti i točni

Prava atrakcija jučer je u Hrvatskoj bio jedan od najvećih aviona na svijetu koji je u Zagreb dovezao motor iz ruske nuklearke u Smolensku koji je davne 1978.godine proizveden u karlovačkoj Tvornici dizel motora.

Zahtjevan transport izazvao je pažnju javnosti,  a motor nuklearke se noćas oko 23 sata vratio doma, na Švarču.

Radio Mrežnica danas je pronašla jednog od brojnih radnika nekadašnje karlovačke Tvornice dizel motora, današnjeg Adriadiesela kroz čije je ruke “prošao” i ovaj veliki motor za rusku nuklearku. On je Dugorešanin Juraj Ivšić koji je cijeli radni vijek na poslu montaže motora proveo upravo u ovoj tvornici da bi nakon 43 godine rada otišao u zasluženu mirovinu.

Rusi su, reći će Juraj, imali veliko povjerenje u našu tvornicu, a sve se radilo “cakum-pakum”, nije bilo izvrdavanja ili “lako ćemo”, pazilo se na svaki detalj. Upravo kroz Jurjeve ruke i ruke njegovih kolega “prošao” je i ovaj ruski motor, a priča dodatno dobiva na težini kad se zna da je naš sugovornik nebrojeno puta bio u Rusiji kako bi nadgledao montažu u nuklearki.

Bila su to zlatna vremena, puno posla, puno narudžbi, vrijedni radnici, prisjeća se Juraj.

– Kolege i ja smo postavljali temelje, rekao bih, i ispratili bismo onda te motore. Na žalost, mnogi od tih radnika su umrli, kaže Juraj. Prisjeća se da je bilo puno radnih mjesta, sve je bilo organizirano, a tvrtka je bila jedna od boljih. – Radilo se kvalitetno, dobro, brzo, na normu, promašaja nije bilo, sve je trebalo biti točno.

Brojni su motori prošli kroz Jurjeve i ruke njegovih kolega, pa tako i ovaj koji je završio u Smolensku. Počinjalo se s montažom nakon dobivene dokumentacije, a posao je bio organiziran po starosti, znanju, iskustvu. – Tada sam bio mlad, mi smo radili jednostavnije poslove, a stariji kompliciranije. Tako smo od njih učili, kaže Juraj. Ništa se nije prepuštalo slučaju, napominje.

Od sastavljanja i montaže u Karlovcu do isporuke Rusima

Znali su kamo će motor ići i za koga rade jer ih je tada, nakon napravljenog motora čekao i put za Rusiju. – Kad smo motor napravili, išli smo u Rusiju na montažu. Bila su to teška vremena jer su tad u Rusiji bili siromasi, bilo je drukčije. Sad imaju svega. Letjeli smo avionom do Moskve, a onda  24 sata i više vlakom do odredišta. Sve je bilo organizirano, dočekali bi nas na aerodromu, ispratili na vlak, nije bilo tu propusta. sve je bilo organizirano do zadnjeg detalja. Novaca je ipak bilo, prisjeća se Juraj, baš kao i “kliring dolara” u kojima se plaćalo. – Bila je to velika zarada, ali i velika muka, ne dao Bog neke havarije. Oni koji su to radili, morali su sve proučiti. Sve se moralo raditi točno kako treba, po dokumentaciji, dogovoru, svi su bili uključeni u taj rad, isporuku i predaju.

U Rusiji su dobro “pazili” na nas, nije bilo švrljanja po gradu, imali smo pratnju

Nakon što bi ugradili motor, puštali bi ga u pogon, dolazili bi ovlašteni ispitivači, motor bi proradio, testirali bi ga i puštali u pogon. Sve se potpisivalo, kontroliralo, sjeća se Juraj. Ovaj motor koji se jučer vratio nije jedini, bilo ih je puno, a neki se nikad nisu vratili, niti su bili u kvaru. Juraj je u Rusiji bio pedesetak puta, nekad je to trajalo i po mjesec dana, a hvali rusku susretljivost i profesionalnost.

Inače, ovaj motor, baš kao i mnogi drugi je sigurnosni motor koji se u nuklearnoj elektrani pali ako nestane struje. Imali su rok od 12 sekundi da dođu u stanje 100 % tereta i daju struju, kako bi pumpe koje tjeraju vodu i hlade reaktor radile bez problema i kako se ne bi dogodilo ono što se dogodilo u Černobilu. Jedan nuklearni reaktor ima tri takva motora, a jedan je dovoljan, dok su druga dva rezerve.

Teže je ovo reparirati nego raditi ispočetka

OUR-i, SOUR-i, svega je toga bilo nekad u Tvornici dizel motora u kojoj je Juraj Ivšić radio, prije toga bila je to Jugoturbina, danas je Adriadiesel, a ruski motor koji je noćas stigao za današnje će radnike biti sigurno velik izazov. – Velik je to posao za njih danas, ima tu jako puno posla i gore je nego raditi ispočetka. Mora se najprije vidjeti što vrijedi, što ne, a kad imaš sve novo, samo kreneš. Ovo sad treba otvoriti motor, čistiti, tražiti što ne valja. Mi smo radili u neka druga vremena, pod strogom kontrolom i što je najvažnije – točno.

Ovakvi veliki motori nekad su iz Karlovca do Zagreba išli i željeznicom i cestom, a cestovni transport obavljali su i tad Zagrebački transporti, kaže Juraj. Imali su labudicu na koju je stao teret od 120 tona, a sličnu labudicu imao je i Končar. Motor koji se noćas vratio u Karlovac nakon pune 41 godine otkako je pušten u rad, priča je o karlovačkoj industriji, vrhunskim majstorima i kvaliteti izrade o kojoj se i danas priča.

Pročitajte i ovo

TJEDAN MOBILNOSTI

Policija od 10 sati kod žabe u Karlovcu izlaže svoju opremu