Samo su lani uvezene 853 tone, što je čak šest puta više nego 2010. godine. Takva je situacija ‘urodila’ pravim apsurdom pa su domaći proizvođači meda koji jednostavno ne mogu konkurirati niskoj otkupnoj cijeni strane konkurencije, prisiljeni izvoziti svoj proizvod, dok se s druge strane hrvatskim potrošačima na policama trgovina nudi strani med, sumnjive kvalitete i porijekla.
Kilogram kineskog meda po 1,3 eura
"Kad se uzme u obzir da se kilogram kineskog meda nabavlja po cijeni od 1,30 eura, onda je jasno zašto nama trgovci, ali i tvrtke koje se bave distribucijom meda, nude tako malo. Oni izmiješaju strani i domaći med, nekad u omjeru 90 naprama deset posto i onda teglicu od 900 grama takvog meda u kojoj je većina, ponavljam, kineskog ili argentinskog, prodaju po cijeni od 60 do čak 80 kuna. Kupac to uopće ne zna s obzirom da na deklaraciji jedne takve mješavine meda, pod zemlja porijekla, piše ‘EU i treće zemlje’. Takva zakonska nedorečenost pogađa nas domaće proizvođače, no ponajviše potrošače koji pojma nemaju što konzumiraju. Od Ministarstva poljoprivrede smo stoga zahtijevali da se to ispravi, odnosno da na etiketi bude precizirana zemlja porijekla, kao i točan omjer domaćeg i uvoznog meda. Od novog ministra Tomislava Tolušića tražit ćemo i da hitno spriječi prodaju krivotvorenog meda uz prometnice i po štandovima", izjavio je dopredsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza Ivan Mravak.
U Karlovačkoj županiji slični problemi
Ništa bolja situacija nije niti za pčelare i medare u Karlovačkoj županiji.
– Postoji određena sumnja da se na našim policama nalaze proizvodi koji nisu med, ali se prodaju pod tim imenom. Svaki med mora biti deklariran i njegovo porijeklo, iz koje zemlje dolazi, međutim iz pozicije potrošača današnji zakon o deklariranju meda je vrlo nejasan i bojim se da vrlo lako čovjeka dovede u zabludu, kaže predsjednik Pčelarskog društva Karlovac Ivica Brozović.
Naime, na etiketi obično piše da je med po porijeklu iz zemalja Europske unije i zemalja koje nisu članice Europske unije.
– To je jedan vrlo širok pojam koji ne govori apsolutno ništa. Da stvar bude gora, dozvoljeno je i miješanje medova iz zemalja Europske unije i zemalja koje nisu članice EU-a pa se tim stvar dodatno komplicira. Jedini ispravni način bio da se stavi porijeklo meda, imenom i prezimenom iz zemlje iz koje dolazi. Tada bi čovjek znao što kupuje, dodaje Brozović koji inače smatra da je dobro da imamo čim veću ponudu meda, čak i iz cijelog svijeta.
No, preporuka je ipak jesti domaće.
Kako razlikovati pravi med od lažnog?
Razlikovati pravi med od lažnog vrlo je teško. Kristalizacija je dokaz da je riječ o pravom medu budući da nju mogu izazvati samo prirodni šećeri – glukozni i fruktozni.
Ako je med lažan, odnosno napravljen na bazi eteričnih ulja, primjerice, od kadulje, tada će imati intenzivan miris. Zanimljivo je i da med može imati bolji, odnosno slađi okus ako je lažan, čemu pridonose industrijski šećeri – kukuruzni škrob i melasa.
No, na prvi pogled teško da će običan kupac, ali i stručnjak moći zamijetiti radi li se o pravom ili o lažnom medu, naglašava Brozović.
– Sumnjivi med se mora dati u laboratorij na analizu. Tek se onda može znati o čemu se radi.
Jedina prava garancija da se jede pravi, pčelinji med, jest da pronađete svog lokalnog pčelara. Tako se lako može provjeriti način proizvodnje, ali i kvaliteta meda.