‘Strah me da smo izgubili kulturu sporta, kod nas je postalo škola i birtija, a ne škola i sport’

S Goranom Zecom, trenerom odbojkašica Karlovca, dobitnikom priznanja za najuspješnijeg trenera grada i županije u 2021. godini, osvrnuli smo se na premijernu sezonu u Superligi, pitali ga hoće li ekipa ostati na okupu, ovisi li previše o najboljoj igračici Doris Barić te zašto je Srbija, za razliku od Hrvatske, svjetska sila i u ženskoj i u muškoj odbojci.

Premijernu sezonu u Superligi, najvišem rangu hrvatske ženske odbojke, završili ste na 7. mjestu ljestvice sa 10 pobjeda i 12 poraza. Jesi li zadovoljan sezonom?

– Apsolutno smo zadovoljni sezonom u klubu, a ja posebno. Nismo računali na toliki broj pobjeda. Prije sezone smo si postavili cilj da je najvažnije da svaki trening i svaku utakmicu napredujemo. Što god to bilo. Mi ne možemo utjecati na mjesto na tablici, ali možemo na to kako radimo. A onda će taj naš rad utjecati na mjesto na tablici. Ispalo je iznad očekivanja, što je super za ovu sezonu. E sad, za dalje… možda smo postavili malo visoko ljestvicu, ali vidjet ćemo sve. Kažem, sezona rezultatski iznad svih očekivanja.

Jedan kolega novinar je u osvrtu na vašu sezonu napisao da je ona bila odlična, ali da je moglo i bolje. Je li zaista moglo bolje?

– Pa mislim da je, ali onda pričamo o nekim rekordima. Ne znam kad je netko ušao u ligu i imao u prvoj sezoni takav skor kao mi. I to u ovakvoj ligi. Jer prošle sezone su u Superligi bili Poreč i Olimpik, koje su svi pobjeđivali. A ove godine nije bilo takvog slučaja. Evo, Split se bori za opstanak. Split, kojem su neki predviđali da će se boriti za doigravanje, za 4. mjesto. Pun je juniorskih reprezentativki, izuzetno talentirana ekipa, a sad se bori za opstanak i igra s Don Boscom kvalifikacije. Dubrovnik je ispao, a prošle je sezone nije bio ni blizu opasne zone.

Najbolje utakmice sezone, izgubljeni setovi na razliku

Vratimo film malo unatrag. Možeš li izdvojiti neku utakmicu koju ste posebno dobro odigrali?

– Igrali smo dosta utakmica jako dobro. Nitko nas ove sezone nije nadigrao, osim Mladosti dvaput, Marine Kaštele dvaput i Dinamo nas je lagano dobio u prvoj utakmici. U svim ostalim utakmicama smo bili blizu pobjede. Većinu smo i dobili. Recimo, Ennu Vukovar nismo, ali od ukupno osam setova koje smo odigrali protiv nje, u njih šest smo bili na dva poena razlike. Mislim da smo najbolje odigrali dvije utakmice protiv Kaštele DC, i tamo i ovdje, dobili smo 3:1. A ta Kaštela je igrala finale Kupa i na kraju bila iznad nas na ljestvici. Vrlo kvalitetna ekipa, a boda nam nije uzela. Onda s Rijekom u Rijeci, vrlo važna pobjeda, pa Split dolje i doma, Brda u Splitu… bilo je jako puno dobrih utakmica.

A jeste li u kojoj podbacili?

– Mislim da generalno nismo podbacili niti u jednoj utakmici. Ali izgleda da smo se zadovoljili, možda, kažem možda, ostankom u ligi, kada smo osigurali ostanak, možda je to i ljudski, pa smo nešto manje bili koncentrirani na treninzima. Zato nam se i događalo da smo dosta setova gubili na razliku.

Upravo sam želio da prokomentiraš te setove na dva poena razlike. U jesenskom dijelu sezone odigrali ste ih deset, šest ste dobili, a četiri izgubili. A u proljetnom dijelu prvenstva, od jedanaest odigranih izgubili ste deset. Znaš li kojeg ste jedinog dobili?

– Peti set u Dubrovniku, zadnji set cijele sezone. I njime smo izbacili Dubrovnik iz lige.

Je li tu došlo do nekog opuštanja ili je u pitanju neka psihološka blokada?

– Ne znam, ne bih volio da je došlo do opuštanja. Moramo raditi na tome da to tako više ne bude. U jednom nam se trenutku otvorila opcija da se možda možemo boriti za 4. mjesto i doigravanje. Možda je i to u glavama odradilo svoje, stvorilo neki pritisak. Jer, gledajte, nije normalno da mi prvu sezonu, bez ikakvog superligaškog iskustva, u takvog jakoj ligi dođemo u moment da se borimo za 4. mjesto. Onda to dođe, možda se malo precijenite u jednom trenutku i brzo se sve vrati.

Barić osvojila najviše poena u ligi, Grgić najkonstantnija, pohvale za Pavlaković

Statistika Superlige kaže da je Doris Barić igračica s najviše osvojenih poena u sezoni, i ukupno i prosječno po odigranom setu. Ona je i naša najučinkovitija serviserka. Najviše uspješnih blokova upisala je Petra Banjavčić, a najviše blokova po setu od naših igračica ima Ida Ivačević. Znam da ne voliš puno pričati o pojedinkama i da uvijek ekipu stavljaš na prvo mjesto, ali moram te pitati – Doris Barić je opet odigrala odličnu sezonu?

– Je. Doris napreduje iz dana u dan, u ove dvije godine u Karlovcu napredovala je jako puno. Dignula je svoju igru, dala nam je ono što nam je trebalo, taj napadački dio igre, tako je bazirana i igra. Ona se tu uklopila, lijepo je odreagirala i odgovaralo joj je. Dobila je puno lopti, tako je složena ekipa. Tako da pohvale za Doris apsolutno. Ali napreduje i u svim drugim elementima koji se možda ne vide – u servisu, čak i u obrani, u sustavu… lijepo je sve to odradila.

Ciljano ste prije sezone dovodili pojačanja. Pretpostavljam da si tu vodio glavnu riječ, a Uprava te je pratila. Došle su Ana Ištuk, Jelena Grgić i Lara Malović. Malović je veliki dio sezone propustila zbog ozljede, bila je na operaciji palca na ruci… Kako si zadovoljan Jelenom i Anom?

– Jelena je možda i najkonstantnija igračica ekipe. Ne volim ih odvajati, ali moramo biti iskreni i pošteni. Držala je konstantu. A Ana se lijepo uklopila, još mora puno raditi, ima puno prostora za napredak, kad je koncentrirana je odlična… ona je 20-godišnjakinja, to su godine kad se tek počinje napredovati.

U biti sam htio naglasiti da si dobro odabrao pojačanja.

– Biraš ono što poznaješ, što možeš dovesti. Mi smo ekipa koja puno radi i volim igračice koje su željne rada. Više nego nekog starijeg, tko će možda dvaput tjedno doći na trening, pa se još netko povuče za tim primjerom, i onda nemamo pravu nego rekreativnu ekipu pa se ispadne iz lige. Bitno je da nastane kemija, da bude homogenost u ekipi, da se dobro radi. Naravno, i kvaliteta. Ne dovodiš bilo koga. Mislim da smo pogodili.

U tijeku sezone su još došle Ida Ivačević i Iva Nikačević.

– Ida je imala ozljedu koljena, bila je u Mladosti II i ponudila se da bi došla. Iva je bila nezadovoljna u Dinamu. Došle su na polusezoni i dobro su se uklopile. Zadovoljan sam s obje.

Ovisite li, kao ekipa, malo previše o Doris Barić? Imali ste, da tako kažem, sreće jer nije imala problema s ozljedama, odigrala je sve utakmice pa nismo imali priliku vidjeti kako Karlovac izgleda bez nje u nekoj utakmici Superlige.

– Dobro pitanje. Apsolutno ovisimo dosta o Doris Barić, ali tako i druge ekipe ovise o svojim igračicama. Što je problem kod nas? Nemamo fizički jakih i visokih igračica. Nemamo rođene napadačice. I sve što smo napravili, napravili smo sa sustavom, izigravanjem i puno više moramo raditi nego druge ekipe. Kad vam dođe ekipa Brda, samo su tehničar i libero niži od 190 centimetara. Pričamo o odbojkašicama, da čitateljima skrenemo pozornost. Nije nam ista polazna točka. I zato ovisimo puno o Doris Barić. Ali svjesno je zato i dovedena. Bojim se da je točno, da puno ovisimo o njoj. Puno radimo na treninzima da je se rastereti, da se da srednjacima i primačima lopta. Ali bilo je kako je bilo. Za sad je Doris radila odličan posao. Ja bih volio da puno više napadamo i iz drugih pozicija, nadam se da ćemo u tome i uspjeti. Ali to ovisi o masu stvari, o prijamu servisa, dizanja, svega. Tu bih htio pohvaliti našu tehničarku Manuelu Pavlaković, kad već izdvajamo pojedince. Došla je prije sezone i pol iz Dinama, tamo praktički nije uopće igrala i izuzetno je odreagirala ovu sezonu. Znate što je tehničar i koliko je to teška pozicija. Melani Brita Luketić nam je lani otišla i Manuela je to preuzela kao da je ovdje godinama. Sluša, radi i šuti. Jako je lijepo odradila sezonu.

Puno nepoznanica oko sastava ekipe za sljedeću sezonu

Prebacimo se na ono što vas očekuje u narednoj sezoni. Hoće li ova ekipa ostati na okupu?

– Ne znamo još. Ja bih volio da ostane jer sezona više za ekipu znači jako puno. Ali puno je još tu nepoznanica. Cure ne žive od toga i nikad ne možete znati što će biti. Iduća dva-tri tjedna će Uprava odrazgovarati s curama pa ćemo vidjeti na čemu smo. Nadam se da će ih što više ostati jer i s ovom ekipom ne možemo sljedeće sezone biti sigurni u opstanak, a kamoli ako netko ode.

Ako bi ova ekipa ostala na okupu, planirate li svejedno dodatna pojačanja?

– Vidjet ćemo prema tome tko će ostati. Onda ćemo znati što nam eventualno treba. Ne bismo dovodili igračice bezveze. Ako ove sve ostanu, možda i nikoga, možda nekoga. A ovisi i o tome što će se nuditi.

Ovo je više pitanje za Upravu kluba, ali svejedno ću ti ga postaviti. Priča se da bi klub trebao dobiti generalnog sponzora. Ako se to ostvari, vjerojatno ćete imati veći budžet u sljedećoj sezoni. Hoće li to otvoriti mogućnost da se dovede neka igračica kao što je Doris Barić pa da ekipa ne ovisi toliko puno o njoj? Da imate veću širinu?

– To je definitivno pitanje za predsjednika kluba. Puno je tu ‘ako’. Ne znam detalje, čuo sam i ja da bismo trebali dobiti sponzora, ali o kojem se iznosu sponzorstva radi zaista ne znam. Ali, čak i da dobijemo neki veliki novac za hrvatske okvire, problem je u tome što te cure ne žive samo od odbojke. I nećete napraviti veliku razliku ako tim curama date nešto više novaca jer one će i dalje studirati, raditi… Nitko se neće odlučiti živjeti od odbojke godinu dana i zanemariti sve drugo. Ali treba posložiti u glavama to da se može stići i jedno i drugo. I to je općenito za hrvatski sport važna stvar. Za sve imamo isprike. Ne moje cure, nego općenito oko nas. Za sve se nađe isprika i sport lagano tone. Dok sam ja igrao, sve sam radio da mogu doći na trening. Nisam pitao za novac, upisao sam fakultet jer su roditelji rekli da neću živjeti od odbojke. I nisam gajio iluzije da ću igrati u Modeni, nego sam davao sve u Karlovcu pa idemo korak po korak. Ako nešto uleti, to će mi biti dodatni bonus. Tako bih volio da bude sa svim sportašima, ne samo odbojkašicama i odbojkašima. Da probamo zanemariti te mobitele, internete… jer to ne vodi u dobro.

Druga ekipa kluba osvojila je naslov prvaka Druge hrvatske lige Sjever i plasirala se u Prvu B hrvatsku ligu Sjever. Reklo bi se da nema problema za budućnost karlovačke ženske odbojke.

– Izvanredno! Pazite, prije tri sezone naša prva ekipa igrala je taj rang natjecanja. Te ‘klinke’ ušle su u Drugu ligu i molili smo Boga da bar ostvare koju pobjedu. Ali Irena (trenerica Irena Zdjelar op.a.) radi u zadnje vrijeme s njima pet puta tjedno. I onda su krenule s nizom bez poraza. Tek su pred kraj sezone doživjele ta dva poraza. Stvarno im čestitam na odricanju, na svemu. Iznenađujuće, nismo ni sanjali da će se to dogoditi. Mi koji radimo s njima i koji vjerujemo u njih. Samo neka nastave tako, ovaj viši rang bit će im sjajna prilika za kaljenje. I treća ekipa nam igra Treću ligu, one su prvi puta u životu stale na parket. Klub ima piramidu, sve štima, samo da uspijemo tu prvu ekipu nadograditi pa da uđemo u novu sezonu konkurentni.

‘Danas odmah roditelji kažu: ona neće živjeti od toga…’

Iskoristit ću priliku za jedno pitanje koje ti želim postaviti. Srbija je svjetska velesila i u ženskoj i u muškoj odbojci. A ne možemo reći da je bogatija država od nas. Što to oni rade bolje od nas, odnosno što mi krivo radimo?

– E, to ja stalno pitam kolege u našem Savezu i kolege u Srbiji. Nisu financijski jači, nisu ekonomski bolji, nisu talentiraniji… Pitao sam to isto za Sloveniju. Od Slovenije smo još uvijek jači u ženskoj odbojci, ali u muškoj su Slovenci puno bolji. Ne znam, očito imaju sistem. Kad slušam kolege iz Srbije, ta djeca tamo to još uvijek sanjaju. Kod nas vrlo rano krenu s pričom ‘ja od toga neću živjeti, ja ne moram toliko raditi, sve mi je to opterećenje’. A tamo klinke igraju za 100 eura i čekaju svoju priliku da pobjegnu van. Možda je to, ne znam. Marina Kaštela, naš doprvak, igrala je Europu s TENT-om iz Obrenovca. To je ekipa koja je pet do deset godina u prosjeku mlađa od Kaštele, nemojte me sad hvatati za riječ… Jedan set su Kašelanke bile konkurentne, dalje ništa. I to frustrira, barem mene. Bojim se da ta kultura i ta posvećenost sportu nas na kraju košta. Nitko više nije posvećen jer zna da neće od toga živjeti. Ja tako nisam razmišljao. Moja generacija nije tako razmišljala. A isto nismo živjeli od toga. Ali smo to sanjali… A danas odmah roditelj kaže ‘ona neće živjeti od toga, nek se uhvati škole’. Da škola, naravno! Ali kod nas je postalo škola i birtija, a ne škola i, primjerice, odbojka.

Pa u Srbiji se teže živi nego kod nas. Baš tamo bi roditelji trebali reći djeci da se uhvate škole, a ne odbojke, zar ne?

– Da, slažem se. Dobro, koliko sam čuo, tamo država puno više ulaže. Rekli su mi ljudi iz tog TENT-a da svim srpskim klubovima troškove za sve europske utakmice plaća država. Gdje god da se plasirali i što god da napravili. To sam čuo. Ali mislim da je istina. Očito je politika prisutnija.

Složit ćemo se onda da bez adekvatnog ulaganja nema sporta? U nekim smo sportovima, pogotovo ekipnim, počeli evidentno padati, a države koje više ulažu su nas dostigle i prestigle…

– Da. S time da je mene sada strah da smo mi izgubili kulturu sporta. Da i dođe neko ulaganje, ne znam bi li klinci više ulazili u sport i bismo li bili ozbiljniji. Za to se ja bojim, za tu kulturu sporta. Evo, sad da netko uloži u Karlovac… koga ćemo dovesti? Ne ide to preko noći.

Za kraj ću se vratiti na jednu temu o kojoj smo pričali i prošle sezone. Je li ove sezone, u Superligi, bilo prigovora gostujućih ekipa na uvjete u Sportskoj dvorani? Tu prvenstveno mislim da nedostatak grijanja.

– Ha, bilo je. Znali su pitati zašto je tako hladno. Ali nije to samo problem ekipa koje dolaze kod nas. Mi moramo početi misliti i na sebe, da ne ostavimo zdravlje u toj dvorani. To je tako već godinama. Stvarno se nadam da će se to promijeniti. Jer ozljede se puno lakše dogode u hladnoj dvorani, nego u toploj. Ovisimo o zimi i dobroj volji delegata na utakmicama. To je jedina dvorana u kojoj igramo, imamo puno publike, ne bi stala u dvoranu da se preselimo na Dubovac. Najviše publike imamo, stvarno je pozitiva oko kluba, volio bih da se to nastavi.

(razgovarao: Gordan Tomičić)