vinobranke

Ovih sam dana proslavio 20. godišnjicu, obljetnicu, kak' se to već veli – zaređenja!Dakle, te postolujne jeseni '95. po prvi put sam na sebe obukao iz Zorin doma posuđeni plašt i stavio kapu na glavu, pa u krštenje mošta! Za moj upliv u pastoralni rad 'Svih svetih' (Martina, Nikole, Sv. Djeda…

Taman smo se navikli na višedesetljetno esdepehadeiziranje s pobočnicima, kad je na ovim izborima sve zakuhao Martinjski most. Umjesto mošta, puna su nam usta Mosta!Po prvi puta ne'ko je velikim dečkima pokvario zabavu... Baš onako, kao kad u grad stigne zloglasna motoristička banda, pa drsko…

U prošloj priči opisao sam odlazak jednog roditelja na nagao i neočekivan način. Mama je, hvala Bogu, još živa i zdrava, a ovih dana postaje mi jasnije što je tome razlog. Iako se kod nas od pamtivijeka škrinje i tavani pune ovim 'kancerogenim' namirnicama, nekako odolijevamo poremećaju stanica, jer…

Kad me otac prvi puta uhvatio kako mu kradem cigarete iz zadnjeg džepa njegovih radnih hlača, izrekao mi je jednu rečenicu, koju sam upamtio zauvijek, a djelovala je bolje od sto šamara ili galame. Sine, veli on, otpuhujući dim 'Filter Ibra', kojeg je zapalio onim srebrnastim upaljačem na naftu,…

Kad su stariji htjeli pred nama klincima odglumiti ljutnju, čak su i psovke modificirali i ublažavali, kako bi što uvjerljivije pokazali da, u stvari, ne misle ozbiljno i ljute se onako - tobož'... Pa umjesto onog glagola, kojim obično počinju ili završavaju psovke, ubacili - 'jesen'. Rimuje se i…

Gledah neku večer na hateveju onaj šou gdje amateri 'dirigiraju' orkestrom, pa mi to upalilo još jednu pregorjelu lampicu sjećanja na djetinjstvo.Svojim zagasitim baritonom, uz lagano titranje osmijeha na kutovima usana, najavljuje Duško Ćurlić: A sada će velikim Simfonijskim orkestrom HRT-a…

Kol'ko ono nas ima? Oko 4 milijuna po zadnjem popisu, valjda. Dijasporu ne računam. Možda se još ne poznajemo baš svi, ali brzo će i taj dan, vjerujte mi! Bit ćemo svi na 'ti', i rodbina i dosadašnji neznanci. Bigbraderizacija je novi svjetski poredak, koji nas trpa u uzak tor, gdje ta nevidljiva…

Sve se okrenulo naglavačke od doba Šuvara i variva na odmoru do današnjih Mornara i Ribića...Otkad je svijeta i vijeka, ploče i krede, spužve, bistrih radoznalih učeničkih glava, roditelja, škole i školstva, nekakav red i poredak se znao. Učenici su tu da uče i nauče, predavači da im usade što više…

Znao sam da su ruke važan, štoviše, vitalan dio tijela. Ali da naše estradne zvijezde toliko paze da ruke na njihovim koncertima ne bi bile besposlene, uvjerio sam se na netom završenom Rujanfestu, naravno, ne svojom voljom, nego lokacijom mog 'vjenčališta', na kojemu se čula svaka riječ, svaki krik…

Ovih su dana granice u glavnoj ulozi. Mađari svoju crtu pojačali ogradom, Makedonci stenju pod navalom izbjeglica s istoka, jednako kao i Srbi, a na redu smo mi. Granica, dakle ona stvarna, opipljiva i čuvana, prelazi se uz valjani dokument, pod budnim okom čuvara iste.Mene su uvijek fascinirale…