Osnovani “Čuvari četiri rijeke”: U subotu se predstavljaju na ušću Dobre u Kupu

Svi oni koji su svjedoci uništavanja naših rijeka na području Karlovačke županije, a žele se boriti za njihovo očuvanje odlučili su se udružiti i osnovali savez ekoloških udruga, građanskih pokreta i inicijativa pod nazivom Čuvari četiri rijeke.

“Čuvari četiri rijeke” smatraju da je vrijeme da promijenimo navike, te žele biti alternativa dosadašnjem odnosu prema našim rijekama i cjelokupnoj eko- mreži.

Edukacijom djece i odraslih žele osvijestiti da je zajednica važnija od pojedinačnog interesa, a predstavljaju se javnosti ove subote, na Dan planeta Zemlje u 10 sati, na ušću Dobre i Kupe.
Arheolog dr.sc. Ivan Drnić održat će tu i kratko predavanje o preliminarnom istraživanju koje je provedeno na tom nalazištu.

Kako u ime “Čuvara” kaže Tomislav Novak, sve se pokrenulo paralelno s borbom protiv trenutnog rješenja sustava obrane od poplave.

-Kao vijećnik i predsjednik Udruge Brodarci, uvidio sam svu nelogičnost i nestručnost kojem obiluje to rješenje. Uništavanje rijeka, eko-mreže, nebriga za prirodu i ljude koji su u suživotu s njom, ne staje u Brodarcima, otkud je krenula ova borba.
Činjenice su: zapuštena korita rijeka, gotovo potupuni nestanak faune u rijekama i ribolova kao posljedice, zagađenje ispuštanjem fekalija na području Mrežnice, odlagališta otpada uz rijeke, kamenolom na gotovo samoj obali Korane, obzidavanje rijeka i dizanje zidova do visine od 5 metara, hidroelektrana Lešće i tako dalje. Na području ušća je i još gotovo neistraženo arheološko nalazište koje datira i do 2500 godina prije krista s najočuvanijim bedemom iz željeznog doba u Hrvatskoj. Upravo to područje ovim rješenjem namijenjeno je za pozajmište materijala potrebnog za nasipe, kaže Novak.

Uz njega, u savezu su i svi oni kojima je okoliš, a to znači i naše rijeke, na prvom mjestu:

Nikolina Bišćan, Jasna Lasić, Ivica Bišćan (Barilović):
Mi,stanovnici kraja koji smo u svakodnevnome suživotu s Koranom, ponosni na njenu ulogu u povijesti i sadašnjosti. Pristupamo Savezu Čuvari četiri rijeke kako bi podržali naše prijatelje u zaštiti vodnih i prirodnih resursa, te kulturnih dobara. Kako se mještani općine Barilović bore s problemom mogućeg proširenja kamenoloma, kojeg od Korane dijeli samo prometnica i radi blizine spilja, izvora pitke vode i šume. Isto tako i s još štetnijim odlagalištem građevinskog otpada udaljenog od naše rijeke nekih 250 metara, u neposrednoj blizini kuća i gradine Osovje. Stoljećima ljudi u ovim krajevima žive uz rijeku i naša je dužnost čuvati tu baštinu kao nasljedstvo našoj djeci.

Vlatka Hrebac (Brodarci)
Sa situacijom u Brodarcima smo svi nažalost dobro upoznati. Posljednjih osam mjeseci kvaliteta našeg životnog standarda je u potpunosti uništena. Traume koje su nam prouzročene sramotne su i nedopustive. Uništeni su nam automobili, ostajemo bez vode nekoliko puta tjedno, uništeno je ono najljepše što smo imali- naše plaže. Naša riječna rijvijera devastirana je do neprepoznatljivosti i takvo što nećemo prihvatiti. Naše nasljeđe

Snježana Vojvodić Schuster (Priselci)
U posljednje vrijeme zabrinuto promatramo promjene rijeka i okoliša u području Priselaca kojih niti starosjedioci i mještani ovog kraja ne pamte. Prednost dajmo izvornosti prirode, autohtonosti življenja ovog kraja, arheološkoj meki na ùšću Dobre u Kupu. Sve su to dovoljni argumenti da se ovaj kraj sačuva za održiv razvoju našim budućim generacijama i humanom suživotu s prirodom bez intervencija koje u ekološkoj tranziciji ne pokazuju suvremenost i očuvanje prirode. Pitanje je od čega se trebamo zapravo doista braniti? Od prirode ili intervencija u nju?

Zlatko Dugalić (Duga Resa)
Toliko je ljepote oko naših rijeka, dovoljno za naš život, i za živote djece…
Kao i prije, i poslije nas Mrežnica će teći. Predivna rijeka Mrežnica, čovjeka je privukla svojom ljepotom i potrebom i suživot je tekao stoljećima.
Danas svjedočimo, da je rijeka Mrežnica, ugrožena, od svojega najvećeg poklonika. Čovjekova nezasitna želja za napretkom, uz snažnu želju za komforom i užitkom, ostavlja trag na svakom koraku.
Nažalost, mi ljudi smo takve prirode da ponekad druge ubijamo svojom ljubavlju.
Da bismo druge spasili od samih sebe, potrebna je umjerenost i kontrola.
Takvi smo i prema našoj rijeci, neumjereni i bez kontrole..
Postavljam pitanje: Tko se brine o našoj rijeci, tko kontrolira naš utjecaj na Mreznicu?
Mi, institucije, država? Eto, ja ću se boriti i dati ću svoj obol u borbi za naše rijeke da bi ljepota ostala na divljenje djeci moje djece i djeci njihove djece, djece…